'Mare Nostrum': Izvanredan baletni doživljaj

Piše: Sead Vegara

Druga po redu baletna predstava, 'Mare Nostrum', odigrana na četvrtom Balet Festu, na 'daskama koje život znače' Narodnog pozorišta u Sarajevu, je bila slavljenje baleta kao umjetnosti koja spaja različite kulture i podneblja.

Koreografirana od strane Italijana Davidea Bombane, nekadašnjeg prvaka baleta (Philadelphia, Glasgow, London, München), baletna predstava 'Mare Nostrum' je nastala iz koreografovog propitivanja ''različitosti kultura koje žive jedna pored druge, njihovog međusobnog odnosa, historijskih različitih dogmi te savladavanjem bojazni i nepovjerenja od drugog i drugačijeg.'' 

Fotografije sa izvedbe baletne predstave 'Mare Nostrum', pogledajte u fotogaleriji Vanje Čerimagića.

Dočarati jednu takvu, slobodno se može reći, filozofsku ideju na sceni je zaista bilo zahtjevno i ujedno ispunjavajuće iskustvo za plesače Baletnog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo koji su prema onome prikazanom na sceni djelovali kao odlično usklađeno tijelo. Njih ukupno 20 su na sceni, u pojedinim momentima praćeni i savršeno skladnim osvjetljenjem, koje je uz njihove pokrete pružilo neviđenu igru svjetla i sjenki, djelovali ''kao jedan i kao indivdualni dijelovi i kao apsolutna cjelina. ''

Dijalog Istoka i Zapada, kako ga je Bombana nazvao, kroz muziku kršćana, muslimana i jevreja Mediterana je u baletnoj predstavi 'Mare Nostrum' ('Naše more') oživljen na jedan sasvim nov i osvježavajući način otkrivajući sve one osobine poput sjete, tuge, radosti, sreće i čuđenja kroz igru i ples. Bombanin ogromni stvaralački talenat i zavidna maštovitost se itekako da primijetiti u predstavi, posebno u ljubavnim duetima, a pogotovo na mjestima gdje do izražaja dolazi i fizička spremnost plesača da sa lakoćom izvode najzahtjevnije poteze. 

Muzičku podlogu predstavljaju različite stare melodije i pjesme sve tri monoteističke religije Mediterana koje izvodi Jordi Savall sa svojim ansamblom muzičara i pjevača, a dijelovi muzike kompozitora XVIII stoljeća (Pergolesi, Gluck, Kühnel), kao i švicarskog kompozitora Waltera Fäendricha po svojoj atmosferi i zvuku upotpunjavaju i prave vezu među baletnim scenama.  

Posmatrajući tako predstavu od početka do kraja postaje jasno da je riječ o jednom izvanrednom baletnom doživljaju koji ima inventivno usklađene i tempirane kompozicione cjeline, gotovo pa savršeno djelo koje zaslužuje punu gledalačku pažnju.