Kreslin i Imamović u Cankarjevom domu

Pjesma uglas, za Vladin i Dadin glas 

Trijumf 

Tradicionalni prednovogodišnji koncert, koji u Ljubljani u Gallusovoj dvorani Cankarjevog doma već dvadeset i pet godina svira najveća slovenska muzička zvijezda Vlado Kreslin, i ove je godine protekao u fantastičnoj atmosferi: u dvije noći 16. i 17. decembra raspjevana dvorana uglas je pratila Kreslina koji je na koncertu nazvanom Ako se nas dvoje ikad sretnemo pjevao svoje hitove – Cestu, Jednu pjesmu, Jožek, Od visine se zavrti – a za specijalnog gosta koncerta izabrao je sarajevskog sevdaliju, gitaristu i pjevača Damira Imamovića. 

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Vlado i Dado u borbi protiv korupcije, kako ih je u šali najavio Imamović, izveli su zajedno Žute dunje, hit koji je snimio i Kreslin, inače veliki prijatelj i ljubitelj Bosne i Hercegovine i njezinog kulturnog naslijeđa. “Imamovićev” dio koncerta prvu je noć započeo pjesmom Dva se draga, kompozicijom za koju je muziku napisao sam. 

Nakon toga Damir je s Kreslinom izveo pjesmu koju su napisali zajedno, a čiji je radni naslov Kiša pade.  

Jedan od momenata na kojem je koncert dostigao vrhunac bila je izvedba možda i najpoznatije Kreslinove pjesme Umjesto koga ruža cvjeta (Namesto koga roža cveti), koju je Imamović otpjevao izuzetno dojmljivo, na oba koncerta. 

Uz orkestre Mali bogovi i Beltinška banda, nastupio je, kao pjevač, kubanski gitarist Ariel Cubria. 

U posljednjem stihu pjesme Umjesto koga ruža cvjeta, Vlado Kreslin se pita – “a čijoj pjesmi treba moj glas!?” Ovoga puta pjesma se apsolutno potvrdila, dobivši novu dimenziju. “Čijoj pjesmi treba naš glas”, upitao se na sceni Kreslin, a odgovor se nametnuo sam: Vladinoj i Dadinoj uglas. 

Bio je to koncert na kojem je veliki muzičar Kreslin ugostio velikog muzičara Imamovića. I bile su to dvije večeri za pamćenje.