Kako je bilo na otvaranju u 'Zvonu'

Jednako raspoloženi i zaigrani uz međusobno uvažavanje i nadopunjavanje, samo stariji dvadeset godina, ušli su u kafe galeriju  ''Zvono'' pomažući se štapovima, što je bio dio performansa, a autoironijski pristup i štap kao rekvizita u ovom slučaju simbolizovali su mudrost i znanje a ne starost.

Osim što su članovi umjetničke grupe ''Zvono'', zajedničko im je i emigranstsko iskustvo, godine koje su proveli onako kako su diktirale nužnosti i koje su bile suprotne onome kako su navikli, radeći zajedno i živeći kao porodoica unutar grupe ''Zvono'' do rata.

Aleksandar Saša Bukvić, Sejo Čizmić i Kemal Hadžić izlagali su zajedno nakon dvadeset godina. Saša se iz Kanade vratio zauvijek i jedan od njegovih  najčešćih angažmana vezan je za oživljavanje uspomena na djelovanje grupe i  mjesta ''Zvono''. Kemo i Sejo iz Amerike su stigli na odmor.

Ideja o ponovnoj zajedničkoj izložbi potekla je od Kemala Hažića, uz čvrstu zajedničku odluku da takvu praksu nastave njegovati kad im god okolnosti dozvole.

Njihovi dogovori nastaju u trenutku i ideje se jadnako brzo realizuju. Slažu se kako im je rad u grupi pomogao i na individualnom umjetničkom planu. S nostalgijom govore o najsretnijim godinama koje su proveli radeći zajedno i sa jednakom voljom ponovo su pristupili zajedničkom nastupu.

Performans u prepunoj kafe galeriji ''Zvono'' ličio je na nastup dobro uigranog tima, iako vremena za posebne pripreme i probe nije bilo. Istovremeno su govorili o svojim radovima uz simultani prevod na četiri strana jezika. Kakofonija i nevjerovatna energija uz poruku- šta god da kažemo, svakako nas niko ne čuje.

Ali čuju i razumiju oni koji trebaju, koji su sa ''Zvonom'' i u ''Zvonu''  takođe pravili svoje prve umjetničke korake, koji su na ovu najnoviju izložbu grupe  došli u pratnji vlastite djece koja su takođe umjetnici. Lijepa porodična, prijateljska i nadasve umjetnička atmosfera vladala je desete oktobarske noći u ''Zvonu''.

'Izložba je bila najprije emotivni pa tek onda umjetnički čin. Privilegija je imati izložbu sa Sašom Bukvićem i Kemom Hadžićem. Ja sam se osjećao sjajno. Sjećam se kad je počeo performans i kad sam sa jedne strane čuo Sašin a sa druge Kemin glas da sam se osjećao tako dobro, kako nisam u posljednjih dvadeset godina', rekao je Sejo Čizmić nakon otvaranja, koji je izložio fotografiju svoje skulpture Miki Mao kao sublimaciju vlastitih zapažanja o komunizmu.

Publika u ''Zvonu'' pogledala je i njegov video rad Likeable Communist, a Saša Bukvić je prikazao video ''Disciplina  kičme'' koji je nastao u Kanadi kao posljedica ličnih preispitivanja, potrage za identitetom, straha da li je ostao ona oista osoba koja je na zapad došla iz Bosne mimo svoje želje.

Postavku čini i njegova fotografija, nekad pocijepana, danas ponovo sklopnjena, kao metafora njegovog djelovanja, potrebe da sakuplja sve ono što mu je bilo važno u namjeri da opstane i danas. 'Možda sam upravo ja ta slika, od nekih iscjepkanih dijelova sam ponovo napravio cjelinu. To je otprilike ono što mislim da sam uradio zahvaljujući povratku u Sarajevo', kaže o svom radu Saša Bukvić.

Kemo Hadžić izložio je svoj triptih pod nazivom Šta bi rekao Marks, a riječ je o konzumerističkoj upotrebi ili bolje reći zloupotrebi kipa slobode kao simbola slobode u sve manje slobodnom društvu.

Rad je nastao u Hadžićevim potpuno izmijenjenim životnim okolnostima, kada se morao navikavati na nova pravila uz čvrstu namjeru da se ne mijenja, dodajući da 'grupa Zvono nije bila samo umjetnička grupa, rad u grupi nije bio samo rad već način življenja, mi smo bili poput porodice, ali složne porodice, iako svi različiti u vlastitim izrazima, potekli iz drugačijih sredina, bavili smo se različitim medijima ali nas je  Saša Bukvić sve uspio objediniti i učiniti da sve funkcioniše u najboljem redu '.

Kako i u kakvom redu je funkcionisala grupa ''Zvono'' mogli su osjetiti svi prisutni na otvaranju. Oni koji nisu bili u prilici doći mogu to učiniti tokom naredne tri nedelje, a nakon toga vrata kafe galerije ''Zvono'' ponovo će biti otvorena za neke nove umjetnike i njihove radove, jer iz Zvona najavljuju bogat umjetnički program tokom jeseni i zime pred nama.

Kafe galerija 'Zvono' nalazi se u ulici Hamdije Kreševljakovića 17 i otovrena je svako veče od 20:00 sati.