Izveden performans God is a DJ u Kriterionu

God is a DJ je naziv crossover performansa urađenog po tekstu Falka Richtera u režiji Sabrine Begović-Ćorić, kojim je sinoć u Art kino Kriterionu predstavila i svoj diplomski rad na Akademiji scenskih umjetnosti/odsjek režija u klasi Harisa Pašovića.

Do kraja 2012. godine performas će biti izvođen širom Bosne i Hercegovine, a prvenstveno je namjenjen publici od 18 do 35 godina, iako je otvoren i za starije generacije.

Zašto crossover performans?
''Osim što je ovo moja prva profesionalna predstava, God is a DJ je i moj diplomski rad. Mentor je doc. Faruk Lončarević koji me ohrabrio da zaista izvedem ono što sam zamislila, da ne pravim kompromise i da zaista istrajem u svojim naumima. Kad pravimo svoje prve korake u karijeri, takva podrška je neophodna jer je najlakše držati se poznatog. Ja sam se strmoglavila u miksanje različitih formi, iako nisam imala neki pattern koji bi mi mogao biti mjerilo da li će to funkcionisati ili neće.'', priča Sabrina Begović-Ćorić.

God is a DJ sadrži elemente klasičnog teatra, ali i sadržaje novih medija poput videa, elektronske muzike, reality showa, kao i popratne sadržaje. 

''Ovakav projekat je inovativan na našim prostorima (kako u BiH, tako i u regiji), a tematizira našu povezanost sa medijima i novim tehnikama i tehnologijom'', kaže Sabrina Begović-Ćorić.

Uloge u God is a DJ igraju Emir Fejzić i Ana Franjčević, dramaturgiju Dario Bevanda, prevod originalnog teksta Falka Richtera je radila Asja Krsmanović, muziku DJ Ahmaad, kostim, scenografiju, video i grafički dizajn tim she:you, te koreografiju Emir Fejzić.

Umjetnička djela kao brand
U kapitalizmu je sve na prodaju. Da bi se nešto prodalo, od toga se mora napraviti brand. I umjetnička djela i autori istih postaju brand. Sa ovim se isprepliće i želja za samoostvarenjem kroz slavu. Ako se nije odvijalo pod svjetlima reflektora, zabilježilo kamerom ili objavilo na internetu, onda se nije ni desilo.

''Živimo u vremenu slave kratkog daha, vremenu instant idola koje narod olako obožava, ali ih isto tako lako i zaboravi. Obožavatelji, fanovi okupljeni oko kulta tek nastale zvijezde, troše svoju energiju, vrijeme, novac i biće na predmet svog obožavanja, a nakon što slava njihovog idola ugasne, brzo hrle novom, obožavajući ga ni manje, ni više nego prethodnog.'' - rediteljica izdvaja kao osnovnu poruku svog performansa.

Traganje za svetim kroz muziku
Bez muzike, život bi bio greška – tako Nietzsche doživljava muziku kao oblik umjetnosti sposoban prodrijeti u srž našeg bića. Muzika je jedinstven, apstraktni izraz osjećanja čovjeka.

Likovi drame Falka Richtera, ON i ONA funkcionišu na principu miksanja dva različita ritma, u kojem nekad dominira jedan, nekad drugi, ponekad su u koliziji, ponekad u skladu. Oni su jednostavno igra, muzika, party je svetište, a bog je DJ.

Iz tog razloga, u traganju za onim što je danas sveto, Falk Richter citira pjesmu benda Faithless u naslovu svoje drame:

This is my church
This is where I heal my hurts
For tonight
God is a DJ.