Iza zatvorenih vrata: Šta smo zabilježili na probi predstave "Za život cijeli"

U kasnopopodnevnoj izmaglici, dok grad tiho tone u svoj poznati ritam, vrata Sarajevskog ratnog teatra otvorila su se prema jednom posebnom svijetu – prostoru gdje se prošlost i sadašnjost susreću i stapaju u zajednički puls.

Ekipa portala Radiosarajevo.ba imala je čast prisustvovati probi nove predstave Za život cijeli.

Iako su procesi stvaranja obično skriveni od pogleda javnosti, ono što smo vidjeli i osjetili teško je pretočiti samo u riječi. Već pri samom ulasku u dvoranu SARTR-a osjećala se snažna energija – napetost kreativnog procesa, koncentracija glumaca, šapat u režijskoj stolici, pa i tišina koja je govorila više od riječi.

Scena nije bila samo fizički prostor, već živa emocija, puls koji se širio svakim pogledom, svakim pokretom. Glumačka postava, sastavljena od iskusnih imena domaće pozorišne scene, pristupila je ovom projektu s nevjerovatnom posvećenošću.

Svaka replika, svaki korak, svaka tišina, oblikovani su s pažnjom i poštovanjem prema onome što ova predstava želi ispričati. U središtu priče nalazi se – Klub Željezničar. Ali ovo nije klasična sportska priča.

Za život cijeli je oda gradu, sjećanju i jednoj generaciji. Kroz sudbine likova, ispisane snažnim tekstom Benjamina Hasića, predstava oživljava duh kultnog sarajevskog kluba, ali i sve ono što je Željo značio (i još uvijek znači) za mnoge – mjesto identiteta, otpora, nade i zajedništva.

Vizuelno, scena je obavijena plavetnilom – bojom koja ne dominira silom, već simbolikom. Ona je tu da nas podsjeti gdje smo i o kome pričamo. Plava kao podsjetnik na stadion, dresove, pjesme s tribina. 

Režiju potpisuje Jasenko Pašić, čiji precizan i osjećajan pristup ovom komadu daje posebnu dubinu. Njegova režija ne upada u oči, ali se osjeća u svemu – u ritmu, atmosferi, odnosima među likovima. On vodi proces s mirnoćom, ali i sigurnošću, ostavljajući prostor za istraživanje, dijalog i kolektivno stvaranje.

Scenografija nosi snažnu poruku. Minimalistički elementi pažljivo su postavljeni kako bi služili priči, bez suvišnog ukrašavanja. Sve na sceni ima svrhu – da podcrta emociju, ne da je nadglasa.

Za život cijeli nije samo predstava – to je živi komad Sarajeva na dasci koje znače život. Nešto između dokumenta i poezije, između navijačke pjesme i tišine poslije poraza. Ono što možemo sa sigurnošću reći jeste, da priča koja se gradi na sceni SARTR-a nije samo još jedan naslov u repertoaru.

Ovo je živi komad grada, trenutak koji će, sigurni smo, ostaviti dubok trag na publiku, ali i na sarajevsku kulturnu scenu u cjelini.

Glumačku podjelu čine: Sead Pandur, Davor Sabo, Adnan Kreso, Kemal Rizvanović, Jasenko Pašić i Dino Hamidović.

Pored pisca/dramaturga Hasića i reditelja Pašića, autorski tim čini i scenografkinja/ kostimografkinja Adisa Vatreš Selimović, kompozitor Adis Kutkut Billain, koreograf Thomas Steyaert, dizajner svjetla Nedim Pejdah, te dizajner zvuka Danijel Jurišić. Asistentica kostimografkinje je Monika Moćević, a saradnik na tekstu Marko Dmitrović. Dizajner plakata Amar Zahiragić.Predstava je realizirana u produkciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR i Theater Factory.

Pretpremijera je zakazana za 21. maj, a premijerna izvođenja planirana su za 22., 23. i 24. maj u 20 sati na sceni SARTR-a.