FOTO: Završen performans 'Ostavi trag u njihova sjećanja'

U prostorijama Sarajevskog ratnog teatra tačno u ponoć uz jednoglasno izgovaranje posljednjih imena i zvuk flaute završen je multimedijalni performans pod nazivom 'Ostavi trag u njihova sjećanja'. 

Performans je bio posjećivan tokom cijelog dana gdje su posjetitelji zajedno sa članovima izgovarali imena žrtava genocida u Srebrenici. Ovim projektom uspjeli smo odat počast žrtvama, te sjećanja preživjelih iskoristiti kao vlastitu inspiraciju i nadahnuće. 

''Zahvaljujemo se svima koji su podržali performans i posjetili SARTR kako bi ostavili svoj trag u njihova sjećanja. Projekat se planira nastaviti sa realizacijom i naredne godine'', kažu iz SARTR-a.

Slijedi izjava Maje Salkić, članice ansambla SARTR-a i učesnice u performansu:

''Poslije naše misije... jednog dana u Potočarima, jednog posebnog dana u Sartru. Poslije izgovaranja svih 8372 imena, izgovaranja sjećanja. Ovo su neke moje misli.

Srebrenica.... svi znamo šta se desilo. Strana je mnogo, a istina samo jedna. Iz te istine djeca Srebrenice, majke i pokoji muškarac žive život, polako, ali sa velikim htijenjem prave srebreni grad. Grad budućnosti, grad koji će dobrom djecom sačuvati uspomenu i sjećanje na zaboravljene. Ako postoji grad majke i djeteta, grad tišine, grad muka, onda je to Srebrenica... ali i grad u kome djeca žele da vide, da čuju, da spoznaju, da se igraju i žive. Zato Srebrenicu pored svog bola koji osjećam želim vidjeti kao Srebreni grad u kome će se uspomenama graditi najdivnije i najplemenitiji emocije. Želim jednog dana govoriti kako su se iz sjećanja stvorila najljepša djela djece koja su jednom lutala kroz šume tražeći proplanak spasa. 

Sjećam se kad sam sa Erenom i Orhanom šetala ulicama, djeca su plakala. Jedan stariji čovjek mi je prišao i ispričao kako ga je majka za vrijeme 2. Svjetskog rata spasila. Plakao je, kao i moja djeca, ali moja u miru, a on u ratu. A majka da bi ga spasila pričala mu je priču rukama i tiho pjevušila. Tako je spašen, sad već odrastao čovjek.

Danas sam čula, kako se iz Srebrenice tada mladić, a danas odrastao čovjek spasio taktikom koju je pročitao u stripu. Idite putevima gdje vam se najmanje nadaju. Nadam se, zapravo sam sigurna da će djeca Srebrenice ići putevima kojima im se najmanje nadaju i znam da će uspjeti. Želim vjerovati da će iz iskonske igre dobiti najsvjetlije mjesto, jer ga zaslužuju. Zbog svih dobrih ljudi kojima nisu dali da nađu svoj put.''