Ermin Bravo u projektu 'Sedma soba'

''Performativna umjetnost je dio savremene umjetnosti, likovna umjetnost odavno nije samo štafelajna, nego se izražava u više medija i ovo je prilika da Umjetnička galerija ide u korak s vremenom i radujemo se da možemo imati jedan umjetnički događaj ove vrste u galeriji. Želimo da Umjetnička galerija bude centar okupljanja svih dobrih ideja'', kazao je direktor Umjetničke galerije Strajo Krsmanović na početku press konferencije posvećene jednoj od dobrih ideja, a to je izložbeni performans 'Sedma soba'. 

Sedma soba: Projekat za osobe treće životne dobi

Sedma soba je treći projekat Udruženja Kontakt koji je u cijelosti posvećen osobama treće životne dobi.

Premijera će biti održana  u srijedu, 7. novembra 2012. u Umjetničkoj galeriji BiH, i to u dva termina - u 20.00 i 21.00,  a prva repriza  12. novembra u istim terminima. Ulaznice za premijeru su rasprodane, a svoje ulaznice za 12. novembar 2012. možete rezervisati putem maila kontaktudruzenje@ymail.com.

Ermin Bravo je jedan od aktera ove priče, uz Selmu Spahić, Maju Izetbegović i ostale mlade ljude koji su se nekoliko mjeseci družili sa članovima Centra.

Portal Manjine.ba je o ovom performansu je razgovarao sa Erminom Bravom, koji je s nama je podijelio priču iz Centra za zdravo starenje gdje je i nastala 'Sedma soba'. 

Manjine.ba: Koje su to ljepote treće životne dobi, Vaše iskustvo iz Centra za zdravo starenje?
Bravo: Mudrost, nenametljivost, istinsko uživanje u životu i trenutku, otvorenost svake vrste za saradnju, za rad, za nove generacije koje imaju svoja iskustva, nisu isključivi, hoće da saslušaju, da se zaigraju, da budu sa nama blesavi, razigrani, da budu s nama kreativni.

Nevjerovatno je koliko imaju prijedloga, kako bi to trebalo da izgleda, o čemu oni žele da govore, od silnog materijala koji smo imali, sejćanja, koji su to fragmenti koji bi oni željeli prikazati. Trudili smo se da sva njihova sjećanja obuhvatimo, prijedloge da usvojimo, da ovo bude performans koji ćemo mi uobličiti, a koji će oni kreirati.

Manjine.ba: Šta je to 'Sedma soba', o čemu govori ovaj performans?
Bravo: Sedma soba je performans u organizaciji Udruženja Kontakt, Udruženja za istraživanje i poticanje izvedbenih umjetnosti koji je nastao u saradnji sa Umjetničkom galerijom i Centrom za zdravo starenje Općine Novo Sarajevo.

U dosadašnjim projektima smo se bavili marginaliziranim skupinama i željeli smo da se upoznamo sa članovima Centra za zdravo starenje, odnosno, htjeli smo nešto raditi sa starijim ljudima.

Bili su u opciji razni domovi za starije osobe, koji postoje u Kantonu, ali kad smo saznali za Centar, svidjela nam se ideja jer oni okupljaju starije ljude. Pružaju im mogućnost za aktivan život, pružaju im sadržaje da se u toj dobi osjećaju živo, da se osjećaju i dalje kao dio društva, da se zabavljaju, vježbaju.

Ovo je novi pogled na starosnu dob, u pogledu mentaliteta, jer ne dozvoljava da se nakon penzije osobe zatvaraju u kuću i da budu osuđeni na usamljenost. Tamo smo pronašli divne ljude koje zanima scenska umjetnost, koji su bili spremni da s nama podijele svoja sjećanja i svoje živote, dopustili nam da to sve uobličimo u performans koji je zapravo put kroz šest soba kroz fragmente intimne historije.

Publiku vodimo iz sobe u sobu, govorimo o segmentima njihovog života i različitim periodima njihovog života. 

Manjine.ba: Šta prikazuje 'sedma soba'?
Bravo: Sedma soba je nešto što ostavljamo publici da zaključi  šta je, da li je to prostor koji oni odnose sa sobom nakon što pregledaju performans. 

Manjine.ba: Kakav je socijalni status osoba treće dobi u našem društvu? 
Bravo: Što se tiče statusa penzionera i starijih ljudi uopće, nažalost, situacija u našem društvu je tužna. Veliki broj starijih ljudi su osuđeni da budu socijalni slučajevi. Nakon što odžive život i daju snažan doprinos zajednici, zajednica ih odbacuje, ne daje im nikakve sadržaje.

Upoznali smo te ljude, fascinirao nas je elan, život, pozitivna energija za koju smo mislili da ćemo mi donijeti u taj prostor, međutim mi smo bili preplavljeni pozitivnom energijom, željom, strašću za igrom, razmjenom. To je ono što smo željeli - da uhvatimo u trenutke po tim sobama, da to umjetnički uobličimo i suočimo publiku s time.

Manjine.ba: U regiji se mnogo toga pruža osobama trećeg životnog doba, kakvo je stanje kod nas, postoje li sadržaji za osobe koje su u penziji, ali i dalje žele biti aktivni članovi društva?
Bravo: Ja nisam pesimista i ne želim da budem. Najlakše je reći da mi mladi nemamo ništa, da za starije nemaju nikakvi sadržaji. Sadržaji postoje, ali to nije dovoljno, te je važno dati pozitivan primjer. Ono što mi možemo jeste da doprinesemo na ovaj način, a tako i državne strukture trebaju da aktivno učestvuju u direktnijoj inkluziji u društveni život osoba treće životne dobi.

Manjine.ba: Jedan od primjera je i Narodno pozorište koje daje penzionerima besplatne ulaznice za predstave. Da li je to jedan od načina da općenito osobe treće životne dobi ostanu uključeni u kulturna dešavanja u našem gradu?   
Bravo: Mnogi od njih ne dolaze u pozorište, možda im je kasno, imaju svoje razloge. Treba ih privući, pokazati da ima sadržaja za njih i što je najljepše oni to žele, uživaju i zapravo su fantastična publika, publika koja se samo može poželjeti, otvorena i spremna za razmjenu. 

Manjine.ba: Na kraju, možete li s nama podijeliti neke detalje istraživanja i rada sa osobama treće dobi?
Bravo: Prvi poljubac, šta se dešavalo na dan vjenčanja, gdje su sinovi i šta znači usamljenost, kako danas igramo igre iz djetinjstva, kakav pozitivan odnos imamo prema starosti i bolesti...

Manjine.ba: Zahvaljujemo se na izdvojenom vremenu.