Carmina Burana nagrađena ovacijama

Pred prepunim gledalištem dvorane Narodnog pozorišta u Sarajevu, u subotu su na najljepši mogući način završene devetnaeste Sarajevske večeri muzike - ovacijama. 

Razlog za neskriveno oduševljenje publike bilo je veličanstveno izvođenje kantate Carmina Burana njemačkog kompozitora Carla Orffa, uz učešće dvjestotinjak muzičara na sceni. 

Carmina Burana je scenska kantata koju je skladao njemački kompozitor Carl Orff tokom 1935 i 1936. godine. Bazirana je na dijelovima istoimene pjesničke zbirke, sa objašnjenjem na latinskom koje kaže: "svjetovne pjesme za pjevače i horove za pjevanje s instrumentima uz čarobne slike". Premijeru je imala u Frankfurtskoj Operi 1937, a smatra se za najpopularnije muzičko djelo nastalo u nacističkoj Njemačkoj. U početku, kritičari su je odbacivali i proglašavali za skarednu, no uskoro ju je režim Trećeg Reicha počeo koristii kao zaštitni znak arijske rase, posebno njenu prvu sliku - O Fortuna. Taj dio se i u današnje vrijeme masovno zloupotrebljava kao muzička ilustracija za moć, mada rijetko ko zna o čemu, zapravo, Carmina Burana pjeva: mnogi od njenih stihova satiričnog su ili erotskog karaktera.

Slovenački dirigent svjetskog glasa Uroš Lajovic, često se može čuti na Sarajevskim pozornicama, i svaki put ostavi nas bez daha svojom sposobnošću da iz izvođačkog tijela izvuče maksimum. 

Tako je bilo i ovaj put - na sceni su se našli pjevači i pjevačice Hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, rame uz rame sa Akademskim horom Obilić iz Beograda. Dječiji hor Cantabile pjevao je smješten u prvoj loži iznad scene. Sva tri hora zvučala su kompaktno i homogeno, obavivši na najbolji mogući način veoma težak zadatak. Carmina Burana za horskog je pjevača jedan od najtežih ispita zrelosti.  

Orkestar Sarajevske filharmonije na sceni se pojavio u svom najširem sastavu, uključujući i pojačanu i dobro organiziranu sekciju udaraljki. Nedavno je orkestar dobio značajnu donaciju u instrumentima koju im je uručila Ambasada Japana, tako da smo sinoć imali priliku premijerno čuti novi set timpana, gigantski bubanj, zvona. Muzičari Sarajevske filharmonije vole svirati uz Lajovica i ta sretna kombinacija traje već više od dvadeset godina. Možemo slobodno reći da je ovaj Slovenac jedan od čuvara kontinuiteta sarajevskog orkestra kojim je do sada dirigovao 26 puta. 

A sada nekoliko riječi o vokalim solistima. Austrijanac Joachim Seipp pokazao nam je jedan osoben način pjevanja baritonske dionice Orffovog djela - uz puno sugestivnosti i tragove samoironije. Bila je to izvedba koja vas je podsticala da je doživite svim čulima, a raznovrsne nijanse glasovnih boja koje je Seipp uspijevao postići bile su zapanjujuće. 

Svi koji poznaju djelo Carmina Burana složit će se da je kratka duhovita arija za kontratenor jedan od najzupečatljivijih momenata partiture. Ali kada ovome dodate i neponovljivu karizmu Ilije Nikolića, koji je svojim iskarikiranim glasom, uz osmijeh Bude. smjelo izveo dotičnu 'pjesmu pečenog labuda' - nastaje epizoda koju nikada nećete zaboraviti. 

Kao trešnjica na šlag, legao je solo zanosne Aide Čorbadžić koja je još jednom, svojoj matičnoj, sarajevskoj publici pokazala fantastičnu moć kontrole glasa u djelima oratorijskog tipa. Visoki 'cis' otpjevati u piannisimu - to može rijetko koja pjevačica, a Aida ga je izvela suptilno kao dodir svile. Ova sopranistica spada u najvrjednije blago sarajevske muzičke scene. 

I na kraju - nakon ushićenosti i ovacija dolazi ona redovna doza razočarenja što se ovakvi muzički događaji u Bosni i Hercegovini mogu realizirati isključivo uz pomoć 'sa strane'. Nije to zbog toga što nemamo kvalitetne muzičare, dapače, imamo individualce koji nas proslavljaju po cijelom svijetu. Prije bismo mogli reći da je to posljedica nedostatka dosljedne kulturne politike, koja nije u stanju proizvesti i održati stabilan sistem  iz kojeg bismo onda crpili motive i težili ka savršenstvu.