Brašno u venama: Predstava koja obavezuje na respekt
Uoči nove teatarske premijere za predstavu koja će, ne sumnjamo, odjeknuti u cijeloj regiji, javnosti su se predstavili njeni akteri i autorski tim.
Brašno u venama novi je tekst Igora Štiksa, prvi dramski komad ovog vrsnog romanopisca. Režiju predstave potpisuje Boris Liješević, beogradski redatelj koji je sa Štiksom surađivao na sjajnoj i nagrađivanoj Elijahovoj stolici.
"Kad sam prvi put došao u Sarajevo da razgovaram na temu Elijahove stolice, Štiks mi je predstavio ovu ideju i predložio da uradi dramski tekst. Rekao sam mu da slobodno nastavi pisati romane, ono što on izvrsno radi, a da će drugi lako to dramatizovati. Strahovao sam kako bi se snašao u toj, njemu nepoznatoj formi. Međutim, pravario sam se jer literarni talenat sam sebi pronalazi formu. Nekim ljudima sam slao ovaj tekst bez prve stranice, da ne znaju ko je pisac i odgovori su zaista bili pozitivni. Na probama smo u sveukupnoj saradnji tekstu dali konačan oblik", kazao je redatelj Liješević.
"Igor Štiks se kao i u prozi i eseju, i ovdje bavi sadašnjim trenutkom, a to je dvadeset godina nakon rata, kada kosturi još nisu pokopani, mrtvi nisu prežaljeni, porodice su rasute po svijetu. Neki ljudi se nisu sreli već decenijama i sad se sreću u jednoj noći u jednom gradu i konstatuju da se oko njih sve promijenilo, jedino se ne mijenjaju traume u kojima su oni ostali zarobljeni. Ovo je drama koju su njeni junaci čekali decenijama. To je noć suočenja, noć oslobađanja, pokopavanja i pomirenja.
Sam naslov Brašno u venama je aluzija na događaj iz muzičkog života bivše Jugoslavije, za koji se ne zna da li je legenda ili istinit. Taj naslov postaje metafora za sve ono što se u nama sakuplja dvadeset i kusur godina, za sve rane koje nam ne daju da živimo, koje nam smetaju da jedni druge pogledamo u oči i kažemo da ih volimo.
Hvala Sarajevu koje mi je pružilo priliku da ga upoznam i koje sa svim svojim različitostima i kontradikcijama tjera čovjeka da ih prihvati", zaključio je Boris Liješević, obraćajući se novinarima.
Priča ove drame nastajala je godinama, a ideja se rodila u Chicagu, gradu u kojem je Štiks živio jedno vrijeme. Tada je počeo primjećivati veliko raslojavanje u obiteljima koje su došle kao izbjeglice iz rata u BiH. Djeca nisu više razumijevala frustracije svojih roditelja. Upravo zato, ova predstava počinje od najmlađeg lika Davida (glumi ga Jasenko Pašić) koji svojoj majci i starijim rođacima postavlja pitanja - ko sam ja, ko ste vi i kakva je moja veza sa vašom prošlošću.
Dramaturginja Dubravka Zrnčić Kulenović kaže kako ova Štiksova drama ima sjajnu priču i dosta elemenata romaneskne forme koji otvaraju partnerski odnos glumačke igre i provociraju nas na nivou emocije i prepoznavanja.
"Sam rad na predstavi otvorio nam je mogućnost da unutar tako dobre priče pokušamo prepoznati sebe, suočiti se s tim bumerangom prošlosti, uhvatiti ga da nam se ponovo ne bi radilo. Bit će to provokacija za svakog gledatelja da zajedno s nama razmisli ko smo mi nakon dvadeset godina", kazala je gospođa Zrnčić Kulenović.
Jedan od glumaca u ansamblu je Miki Trifunov koji igra pater familijasa pred kojim su mnogi problemi i očekivanja da ih riješi.
"Ali ti su problemi takvi da se mogu riješiti samo zajedničkim slušanjem. U predstavi ima jedan dio: 'Porijeklo, rasuti izmiješani geni, slučajni spojevi, što zbog ljubavi, što zbog interesa...' Moja prva asocijacija na ovo je naša nemoć da pravimo jednonacionalne države, pogotovo u okruženju kakvo je Sarajevo", kaže Trifunov.
Najmlađi glumac Jasenko Pašić priznaje kako je na početku rada imao veliku tremu, s obzirom na to da u ansamblu igraju tri generacije sarajevskog glumišta, no da se prije petnaest dana uspio opustiti i od tada daje sve od sebe na probama.
Njegova majka u predstavi Selma Alispahić osvrnula se na činjenicu da zapleteni međuljudski odnosi u tekstu predstavljaju, ustvari, jednu veoma svakodnevnu priču kada su u pitanju sarajevske porodice koje je okrznuo rat.
U predstavi igraju još Kaća Dorić, Izudin Bajrović i Admir Glamočak. Kostimografiju potpisuje Lejla Hodžić, scenografiju Vedran Hrustanović, a autor muzike je Duško Šegvić. Koproducenti predstave su Sarajevski ratni teatar i Scena MESS.
Ekipa je uigrana i spremna da na sutrašnjoj premijeri da sve od sebe. A nakon premijere predstava ulazi u redovan repertoar sarajevskog teatra SARTR, kao još jedna u nizu sjajnih ostvarenja koja možemo gledati na ovoj najmanjoj, ali ne i najmanje važnoj sceni u Sarajevu.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.