Jasminko Halilović: Stvarni broj ubijene djece

Piše: Jasminko Halilović, autor knjige i projekta 'Djetinjstvo u ratu'

Podaci iz daleke prošlosti variraju od jednog do drugog historijskog udžbenika. Zbog niza utjecaja, vremenom se mijenjaju, iz različitih interesa iskrivljuju i na razne načine reinterpretiraju. To nikako nije opravdanje, ali može biti objašnjenje za njihovu čestu netačnost i nepodudarnost. Podaci iz novije prošlosti morali bi biti tačniji.

Opsada Sarajeva trajala je blizu četiri godine. Ubijan je grad, a u njemu ljudi. Ubijana su i djeca. Broj ubijene djece tokom opsade varira od izvora do izvora, od 524 do čak 1.601.

Ovaj posljednji broj, iako je netačan (nije niti približno potvrđen nijednim istraživanjem nakon objavljivanja 1996. godine), najčešće je prisutan.

U nedostatku ozbiljnog naučnog rada na dokumentovanju opsade, neposredno nakon rata Zavod za zdravstvenu zaštitu BiH iznio je podatak da je u Sarajevu u opsadi ubijeno 1.601 dijete. Ta informacija je toliko rasprostranjena, da su je povodom 20. godišnjice od početka opsade prenijeli gotovo svi domaći i mnogi strani mediji. Tako neistina, 16 godina od kraja rata, nastavlja da živi.

Prema podacima Istraživačko-dokumetacionog centra Sarajevo ubijeno je 643 djece na području svih prijeratnih gradskih opština. Prema preliminarnim rezultatima naučnog istraživanja Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, broj ubijene djece u opkoljenom Sarajevu je 524. Zajednički moramo otvoriti put ovim informacija, da zauzmu značajnije mjesto u javnosti.

Zašto je to toliko važno?

Historiju lažno pišu oni koji za to imaju razlog. Sarajevo ga nema. Danas, nakon svega, mnogi u BiH, a i oko nje, još uvijek negiraju opsadu Sarajeva i stradanje njegovih stanovnika. U tome im najviše pomaže naš, sramotno neozbiljan, odnos prema podacima o opsadi. Tako znatne razlike u podacima od izvora do izvora najbolji su argument u rukama onih koji zagovaraju tezu o izmišljenom i preuveličanom ubijanju.

Ovaj tekst je poziv svima nama da u budućnosti, koristeći neki od podataka relevantnih institucija (barem dok one međusobno ne utvrde jedan, konačni broj) prevaziđemo uvećanje broja ubijene djece. Nažalost, pogrešne podatke sam donedavno i sam koristio. Tačnost ovih brojeva naša je odgovornost.
Između ostaloga, ovaj tekst pišem i zbog Mirele Pločić, moje drugarice. Jedanaestogodišnja balerina ubijena je snajperskim metkom u augustu 1994. godine.

Njenu smrt već 15 godina bez opravdanog razloga množimo koeficijentom žrtve od 2,49. Kao da 643 nije dovoljno?! U ovom slučaju, 643 je beskonačno puno. Potrebe za množenjem beskonačnoga, svakako nema.