Zuhra Kalauzović: Razmišljanja o predmetu Kultura religija
Radiosarajevo.ba
«O svemogući Bože, oplemeni moj um snagom da upoznam druge, a njima omogući da znaju o meni koliko ja znam o njima»
(Talmudska poslovica)
Stoljećima dugo na bosansko-hercegovačkim prostoru žive narodi različitih religija, (pravoslavni, katolici, muslimani jevreji), jedni pored drugih, jedni sa drugima i nerijetko jedni za druge. Nebrojno mnogo mješanih brakova, djece došle na svijet zahvaljujući ljubavi proistekloj od para nebitno kojih vjerskih određenja, uz nebrojno mnogo isprepletenih ljudskih sudbina, (glede religijskih pripadnosti). Svako od vjernika prakticira vjerske tradicije odlazeći na bogoslužja bilo u crkvu, džamiju ili sinagogu, uvažavajući pri tome i one čija je odluka ostati ateistom ili agnostikom.
Sarajevo - «Evropski Jerusalem» (zbog toga što su na maloj površini izgrađene džamije, crkve i sinagoga, koje zbog različitih arhitektonskih i umjetničkih ostvarenja, nerijetko zaustavljaju dah i provociraju glasne uzvike oduševljenih posmatrača), čuva uspomenu na svoju prepoznatljivu «multi»i «inter»osobenost.
«Drugi» je za većinu stoljećima bio prirodan, jer je i sama različitost prirodna. Znalo se da je drugi ono što mi nismo, te da u svojoj drugosti i raznolikosti činimo karike u lancu koji je duži i čvršći što su razlike među nama veće.
Sa ciljem kvalitetnog bivstvovanja u različitosti ljudi su se zbližavali i nerijetko postajali Jedno, da bi se zatim u toj Jednosti osjećali sigurno, zaštićeno, moćno. Zajedno živeći gradili su svoju kulturu, njegovali tradiciju, naučeni suživotu, spremni da tolerišu. Bez obzira na vjersku, nacionalnu i «inu» pripadnost obilježavali su zajedno svoje praznike, sahranjivali mrtve, prakticirali običaji i tradicije, (sljedili pri tome više narodno, nego religijsko).
Kada je za većinu normalnih ljudi takav način života postao uobičajen način proživljavanja svakodnevnice, kada je uvažavanje Drugog i Drugosti bio spontan čin, (čovječan i uobičajen), desio se rat, a sa njim i sve strahote koje je sobom nosio. Kako i zašto? Ni danas 14 godina poslije ratnih razaranja, uništavanja i ogromnih ljudskih žrtava mnogima nije jasno.
Odjednom, sjurila se Istost sa brda i malih ruralnih zaseoka, a Drugost se istovremeno stampedom povlačila u neku svoju Istost. Preko noći Drugost je postala nešto što je izvan, neprijatna strana, tuđa, nepoželjna, ono što plaši.
Istina je da uglavnom postoje još neokaljani članci analitičara o multikulturalnosti, mutireligioznosti, multietičnosti, multikonfesionalnosti (i interakciji među njima) na bh. prostoru, proizašli iz dobro odabranih, čistih, te lijepo i uredno posloženih primjera suživota iz ne baš tako daleke prošlosti.
Šta je sa stvarnošću? Može li se živjeti život dostojan čovjeka, a istovremeno dizati barijere i betonske ograde pred Drugošću? Mogu li se ljudi zatvarati vlastita dvorišta i istovremeno nositi uskogrudost kao vlastitu osobenost, bez tračka pozitivnog promišljanja onoga što je tuđe, što ne pripada njima u vijeku informatike, kibernetike, sve češćih odlazaka u svemir?
Život 21. vijeka. Notorna istina koju 21 vijek sobom nosi je «biti u obavezi» posložiti stavke po prioritetu, po njihovoj bitnosti, te u službi imperativa budućnosti: Živjeti zajedno, srušiti podignute barijere, otvoriti vrata svojih dvorišta i svoga srca Drugosti, postaviti generalno, za sve ljude bitne ciljeve zbog kvalitetnijeg nam zajedničkog života u današnjici, bolje koncipirane sutrašnjice, zbog budućnosti nas, naše djece i djece naše djece, zbog izgradnje zajedničkih kulturnih vrijednosti koje će kao fundament za dogradnju biti ostavljen generacijama koje dolaze.
Praksa živjeti zajedno, zajedništva i zajedničkog mora proći renesansu!
Svekolika stvarnost mora dati primat vrijednostima koje u svom predznaku imaju «multi» i «inter». Ostvarenje istih traži poznavanje onih koji su u našoj blizini, sa kojima živimo, na koje ćemo (kao nekad) moći da se oslonimo, te da gradimo za sve bitne, zajedničke vrijednosti.
Zahtijevan put do cilja posebno u sredinama koje su preko noći postale jednoreligijske, jednonacionalne i koje imaju «mono» kao preznak na koji su se u proteklom ratnom periodu pogrešno učili biti ponosni! Vrlo često u periodu nakon rata djeca dolaze u školu sa predrasudama koje nimalo ne idu u prilog Drugom i Drugačijem; gdje je Drugi nepoželjan, kriv i dužan za sve njihove neostvarene želje.
Za ostvarenje imperativa budućnosti - zajedničkog nam života, neophodno je rušenje barijera i predrasuda, usvajanje znanja o drugim religijama, njihovim pogledima na svijet (uočavanja sličnosti i različitosti među njima); učiti se preuzeti brigu za druge bez obzira na religijsku pripadnost; steći znanja o ulozi religija u nastanku i razvoju kultura i civilizacija; shvatiti kakvu ulogu ima religija u oblikovanju životne stvarnosti i moralnom razvoju pojedinca i društva; osvijestiti da su norme i vrijednosti društva dio nasljeđa, te da mogu opstati samo ukoliko ih ljudi kroz zajedničko djelovanje ponovo ostvaruju; te vjerovati da je sloboda mišljenja i uvjerenja drugog osnova vlastite slobode, što prije svega važi za slobodu i nepovredivost religijskih uvjerenja drugoga.
Smatram «Kulturu religija» predmetom koji iz navedenih razloga treba uvesti u sve osnovne i srednje škole u svim dijelovima BiH, jer bi se uvođenjem navedenog predmeta doprinjelo prevazilaženju negativnog odnosa spram Drugog i Drugačijeg i osvješćavanju istine da samo svjesnim prihvatanjem različitosti kao civilizacijske prednosti možemo živjeti u miru, prijateljstvu i slozi i graditi nam zajedničku budućnost.
«Kultura religija kao nastavni predmet nasušna je potreba savremenog čovjeka, jer i njenim posredstvom on odgoneta vlastiti i drugi civilizacijski korijen, otkrivajući svoj identitet jednako kao i identitet drugih samo pod uslovom da se izvodi na naučnim osnovama.»
prof.dr. Esad Ćimić, (Filozofski fakultet, Zadar)
«Kultura religija» je predmet koji je u sarajevski kanton uveden eksperimentalno kao Pilot projekat 2001/.02. šk.god. u J.U.»Učiteljska škola»; sljedeće 2002./03.god u sve gimnazije, a zatim u «Srednju elektrotehničku školu» u Buća Potoku, te u «Srednju ekonomsku školu», po 2 časa sedmično. Šk.2007./ 08. god.predmet je uveden u sve gimnazije Ze–Do kantona, (kao redovan predmet) po 1 čas sedmično, a od drugog polugodišta šk. 2008./09. god. uveden je eksperimentalno u sve srednje škole RS-a (po 1 čas sedmično).
Uvođenjem predmeta Kultura religija (zahvaljujući temama koje nudi u svom nastavnom opusu), kroz mogućnost izrade seminarskih radova, grupnih projekata, istraživanja, organizovanih obilazaka hramova i razgovora sa vjerskim službenicima neminovno se proširuju znanja učenika, oslobađaju se od predrasuda i samim tim ulaze u zreliju fazu svoga Ja spremniji za zajedništvo i promovisanje kvaliteta života unutar različitosti. Veliku podršku izučavanju ovog predmeta daju Goethe-Institut i OSCE (inicijatori uvođenja istog u sve škole Federacije i RS), organizatori velikog broja seminara za edukaciju i do-edukaciju nastavnika i istovremeno angažovani na izradi udžbenika prema NPP-u. Svoj doprinos uvođenju predmeta Kultura religija u škole i ostvarenju zacrtanih ciljeva predmeta daje i Sarajevski otvoreni centar (dobrovoljno, nezavisno, vanstranačko, nepristrasno, neprofitno, mutietničko i multidisciplinarno udruženje, koje okuplja stručnjake iz oblasti nauke, umjetnosti, prakse, društveno – humanističkog, religijskog, sociološkog, politološkog, filozofskog, pravnog itd.opredjeljenja), osnovano 2007. Jedan od mnoštva njegovih ciljeva koji zaslužuje biti izdvojenim jeste: senzibiliziranje javnosti za međureligijski dijalog i kulturno povezivanje.
Stav učenika prema uvođenju, tematici i metodici ovog predmeta je 100% afirmativan, u prilog čemu govore mnogi evaluacioni listovi urađeni u proteklih 8 godina.
Ovo su mišljenje nekolicine njih (učenica/ka Treće gimnazije u Sarajevu):
«Moje mišljenje o predmetu Kultura religija je pozitivno, jer nam pruža mogućnost upoznavanja drugih religija – naroda, upoznaje nas sa drugačijim običajima i drugačijim načinom prakticiranja vjere; učimo o slikarstvu, kiparstvu, književnosti, arhitekturi, filmu itd. zasnovanom na svjetskim religijama.Jedina negativna strana je što ga učimo samo jednu godinu».
Stefan Milović, IV-2
«Za mene je predmet Kultura religija prvenstveno obrazovni predmet oslobođen nacionalnog i religijskog predznaka, služi opštem obrazovanju i gradi mostove izmeđureligija, što je bitno prvenstveno na našem teritoriju, gdje je religijski predznak negativna konotacija i često prepreka stvaranju ekonomskog i političkog djelovanja.»
Dario Božić Dario, IV-5
«Predmet Kultura religija nas uči o uvjerenjima drugačijim od naših, te tako razvijamo toleranciju, a ne odbojnosti strah od nepoznatog.»
Lejla Brkić, IV-1
«Predmet Kultura religija smatram veoma bitnim, mada nije svugdje prihvaćen.Šteta je što ranije nije uveden kao vid osvješćavanja pogleda na religijsku pripadnost pojedinaca. Zbog raznih ratnih razaranja i etničke raznolikosti nastala je jedna dosta teška situacija koja obiluje nacionalizmom i vjerskom mržnjom. Ovaj predmet vidim kao jedan od načina koji može pomoći u mijenjanju tog općeprisutnog stava koji vlada ne samo u krugu starih, nego što je zabrinjavajuće i u društvu mladih. To pokazuje da je omladina pod snažnim uticajem stereotipa i predrasuda, koje im roditelji prenose, (a izgradili su ih na osnovu vlastitog iskustva). Smatram da je takva vrsta predrasuda izgrađena najmanje na znanju i poznavanju drugih religija, a najviše na ličnom lošem iskustvu. Upravo u vezi s tim je veliki zadatak predmeta Kultura religija da kroz diskusije podstiče nas da o tome razgovaramo i riješimo se stereotipa i predrasuda.»
Mia Bezdrob, IV-2
«Mislim da je predmet Kultura religija veoma zanimljiv, nudi puno novih saznanja i korisnih informacija. Mislim da bi se trebao uvesti mnogo ranije – čak u osnovnu školu. Ovaj predmet nas uči o svim religijama, ne izdvajajući pri tome ni jednu.»
Lejla Deljkić, IV –5
Dakle, u periodu migracionih procesa i sve češćih zabluda o religijama i kulturama neophodno je staviti naglasak na značaj pitanja koja se odnose na poštovanje slobode religija i religijskih uvjerenja svih ljudi; prakticiranje tolerancije i nediskriminacije; prihvatanje vjerskih različitosti - jer učenje o religijama i vjerskim uvjerenjima može pomoći u smanjenju nerazumjevanja i stereotipa štetnih po međuljudske odnose i biti zdrav temelj za razvijanje zdravih međuljudskih odnosa, zahvaljujući kojim će biti moguće živjeti u miru i sljediti istovremeno miroljubivu i aktivnu koegzistenciju svih, bez obzira na «inu» raznolikost.
Sarajevo, juli 2009.
Sarajevski otvoreni centar
Zuhra Kalauzović, prof.
Kontakt – tim za Kulturu religija
Zuhra Kalauzovic zuhra@yahoo.com
Ranka Katalinski rankakatalinski@hotmail.com
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.