Savez kolumnista | Edin Subašić: Vučić priprema predstavu revizije historije u GS UN!

U Beogradu procijenili da je povoljna klima za relativizaciju presuda protiv zločinaca, deklaracija o genocidu i dokaza o ulozi Srbije u ratovima devedesetih te za kreiranje narativa o 'genocidu nad Srbima.' Računaju i na podršku SAD?! Protiv Vučića fakti, dokumenti i otvorena osuda glorificiranja Mladića od zemalja EU i američkih kongresmena.

Zasjedanje Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (GS UN) zakazano za 23. septembar moglo bi skrenuti u burnu raspravu između predstavnika Bosne i Hercegovine i Srbije, iako su planirane teme klimatske promjene i tranzicija. Iz diplomatskih izvora procurila je pouzdana informacija da će srbijanska delegacija predvođena predsjednikom Aleksandrom Vučićem tokom generalne debate (u kojoj mogu govoriti svi šefovi država) pokušati na revizionistički način otvoriti pitanja navodnog nepravednog kažnjavanja Srbije za ratove devedesetih godina u Jugoslaviji i presuda srpskim oficirima i političarima u Hagu te prigovoriti za "sataniziranja Srba kroz nametanje krivice za stradanja drugih naroda..." itd.

Piše: Edin Subašić, za portal Radiosarajevo.ba

Ukratko, Vučić i delegacija pripremaju predstavu kojom bi pokušali otvoriti proces relativizacije donesenih presuda u Međunarodnom sudu za ratne zločine (ICTY) i Međunarodnom sudu pravde (ICJ) u Hagu, a zatim i donesenih rezolucija o genocidu! Konkretan cilj je – promijeniti ili bar omekšati percepciju svjetske javnosti o ulozi Srbije u ratovima devedesetih i plasirati tezu da su ustvari "Srbi bili izloženi genocidu i optužujućem narativu tadašnjih svjetskih moćnika."

Iako se čini apsurdnim otvoriti sveobuhvatnu reviziju historije (pored desetina presuda i fakata o ulozi Srbije i bh. Srba iz RS u ratu), beogradski establišment je procijenio da je za takvu akciju povoljna međunarodna politička klima i čak da će pri tome imati američku podršku! Signala o tome već ima.

"Prljavi politički zaokret..."?!

Naime, najprije punih sedam dana nije bilo američke reakcije na skandalozno učešće crkve i vlasti Srbije u ceremoniji sahrane i veličanja zločinca Ratka Mladića, a zatim je State Department izdao tek razvodnjenu izjavu portparola u kojoj se ne pominje niti osuđuje učešće zvaničnika Srbije i bh. entiteta RS u ceremoniji. Nekoliko kongresmena je izdalo vlastito saopćenje kojim osuđuju srpske zvaničnike i traže povratak sankcija Miloradu Dodiku, ali to nije zvaničan stav SAD.

Bivši ambasador SAD u Sarajevu Michael Murphy upozorio je da se "...ne radi o pukom neznanju činovnika koji pišu saopćenja, nego o namjernom i prljavom političkom zaokretu" na štetu Bosne. Stoga nema sumnje da će se bosanska delegacija predvođena Denisom Bećirevićem, predsjedavajućim Predsjedništva BiH naći u delikatnoj situaciji i pred izazovom da adekvatno odgovori na Vučićeve provokacije u nejasnom i izmijenjenom političkom okruženju.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nadalje, Washington je nedavno, zbog pravnog progona izraelskih zvaničnika, tražio od europskih saveznika i od BiH istupanje iz Međunarodnog krivičnog suda i prekid finansiranja što su u Banjoj Luci naravno podržali. Nadalje, State Department je u srijedu pozdravio prvostepene presude kosovskim liderima OVK-a Hašimu Tačiju i drugima što je u Beogradu dočekano euforično i već se u režimskim medijima na tome gradi narativ o međunarodnom aboliranju Srbije i "razotkrivanju pravih počinilaca zločina tokom ratova devedesetih." Nema sumnje da će se sada ponovo izvući i slučajevi Nasera Orića, Dobrovoljačke ulice, odsječenih srpskih glava i mudžahedina itd.

Međutim, da li je realno moguće redefinirati historiju zasnovanu na faktima, dokumentima i  presudama te je preokrenuti u pravcu dokazivanja "nevinosti" režima Srbije i bh. entiteta RS? Je li moguće dovesti u pitanje sudski dokazani genocid i udruženi zločinački poduhvat i poljuljati rezolucije o genocidu u Srebrenici ?

Dokumenti o agresiji Srbije na BiH

Podsjetimo, rezolucije su donijeli nacionalni parlamenti ili vlade SAD, Kanade, Velike Britanije, Australije, Turske, 17 članica Europske unije, iz regiona: Crna Gora, Kosovo, Hrvatska te preko 90 zemalja kroz Rezoluciju Generalne skupštine UN iz 2024. godine. (Čak je i Srbija 2010. godine donijela Deklaraciju o osudi zločina u Srebrnici, ali stvarna politika ukazuje da je to bila samo od Zapada iznuđena formalnost.) Zato je teško povjerovati da bi Srbija pred GS UN ili u kasnijim diplomatskim akcijama mogla osporiti i revidirati ključne činjenice o agresiji i odgovornosti za genocid, ratne zločine i UZP. Nekoliko ključnih dokumenata stoji protiv akcije Beograda, uključujući i njihove.

Problem u dokazivanja agresije SR Jugoslavije (suštinski Srbije) na Bosnu bio je političke, a ne pravne prirode. Još 2010. godine prilikom zahtjeva Beograda da im se iz Velike Britanije izruči Ejup Ganić (zbog "slučaja Dobrovoljačka") tužilac Specijalnog tužilaštva za ratne zločine Vladimir Vukčević i ministrica pravde Srbije Snežana Malović navode da su "...dela okrivljenog Ejupa Ganića počinjena tokom međunaodnog ratnog sukoba" u kojem su "učestvovale dvije visoke strane ugovornice i to Bosna i Hercegovina s jedne strane i SRJ s druge."

U ovom dokumentu zanimljivo je da Ministarstvo pravde naglašava da je "Srbija jasno stavila do znanja da prihvata kao pravno releventne sve činjenice i presude Međunarodnog krivičnog suda za Jugoslaviju (ICTY)." Dakle, uključujući i one koje su donesene za – genocid. Tako je ovaj dokument postao krunski dokaz i priznanje vlasti Srbije da su njihove vojne snage bile na teritoriji druge države (BiH) u oružanom sukobu tj. agresiji.

Znamo da je povlačenje JNA iz BiH u maju 1992. bilo samo formalno i zamaskirano "presvlačenjem" snaga VJ u VRS. Kroz dokumente na suđenjima u Hagu utvrđeno je da je čak i u tim okolnostima Vojska SRJ intervenirala preko granice na Drini snagama iz Srbije. Ilustrativan je primjer presretnuti dokument komandanta Užičkog korpusa VJ generala Dragoljuba Ojdanića iz januara 1993. godine kojim obavještava Komandu Drinskog korpusa VRS o borbenom djelovanju i koordinaciji akcija u Podrinju.

Naravno, bezbroj je ovakvih dokumenata, a među važnijima je spisak tzv. 30. kadrovskog centra VJ na kojem su u Beogradu kroz službu vođeni svi oficiri VRS koji su bili i na plati u VJ što dokazuje ključni politički, logistički, organizacijski, finansijski i svaki drugi uticaj Beograda na VRS i vlasti RS. Ovim dokumentom, a na koncu i državnom sahranom Mladića, Beograd se definitivno čini odgovornim za zločine, UZP i genocid u Bosni.

Tu je zatim i ukaz predsjednika SRJ Zorana Lilića o unaprijeđenju zločinca Ratka Mladića (1994.). Beogradske vlasti donijele su i rješenja o prestanku službe i penzionisanju. Treba napomenuti i da je njegova porodica u Beogradu za period njegovog skrivanja i boravka u pritvoru ICTY-ja do smrti primila sve njegove generalske penzije iz penzionog fonda Srbije!

Sve ovo nedvosmisleno dokazuje i govori o suštinskoj povezanosti Srbije sa VRS koja je očito funkcionirala kao dio Vojske Jugoslavije, a beogradski politički, intelektualni (SANU) i duhovni (SPC) establišment djelovao kao jezgro projekta "velike Srbije" realiziranog kroz vojnu agresiju na Bosnu, genocid, etničko čišćenje i UZP.

Djelimična presuda protiv Miloševića

Stoga danas posebnu dimenziju dobija neuspjeh u pokušaju revizije presude protiv Srbije koju je donio MSP (2007.) po tužbi BiH, a koji je uzrokovan neznanjem, neradom i na koncu sabotažom "tima pravnih eksperata" oko Bakira Izetbegovića, tada (2017.) člana Predsjedništva BiH. Tim prije što je Bosni na raspolaganju, osim niza pravosnažnih presuda i novih dokaza o zločinima, bio i krucijalni dokument iz ICTY-ja – djelimična presuda protiv Slobodana Miloševića (2004.) donesena za njegova života, a na koju se on nije žalio što je u pravnom smislu bilo priznanje krivičnih djela koja su mu stavljeni na teret.

Tu se radi o Odluci haškog Pretresnog vijeća po prijedlogu Miloševićeve odbrane da sud odbaci optužbe i donese oslobađajuću presudu. Vijeće je tada (16.6.2004.) odlučilo i naglasilo da se ODBIJA prijedlog i smatra da je tužilac podnio dovoljno dokaza da je:

"(1) postojao udruženi zločinački poduhvat, koji je uključivao članove rukovodstva bosanskih
Srba, čiji su cilj i namjera bili da se bosanski Muslimani djelimično unište kao grupa i da
su njegovi učesnici izvršili genocid… (2) optuženi (Milošević) je bio učesnik tog udruženog zločinačkog poduhvata… (3) optuženi je bio učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, koji je uključivao članove rukovodstva bosanskih Srba, čiji je cilj bio izvršenje drugih zločina koji nisu genocid i da je mogao razumno da predvidi da će taj zločin dovesti do genocida… (4) optuženi pomagao i podržavao vršenje zločina genocida ili bio saučesnik u vršenju tog zločina jer je znao za udruženi zločinački poduhvat i njegovim učesnicima pružio značajnu pomoć, svestan toga da su njegov cilj i namjera djelimično uništenje bosanskih Muslimana... (5) optuženi bio nadređeni određenim osobama za koje je znao ili imao razloga da zna da se spremaju da izvrše ili da su izvršili genocid nad dijelom bosanskih Muslimana kao grupom i da nije preduzeo neophodne mjere da spriječi genocid ili kazni njegove izvršioce".

I u presudi MSP-a iz 2007. godine Srbija je nedvosmisleno dovedena u vezu sa genocidom u Srebrenici, ali je u političkom, kompromisnom razvodnjavanju njena odgovornost svedena na nesprječavanje i neprocesuiranje odgovornih.

Facelifting Srbije

U sve agresivnijem i pažljivo građenom narativu državnih medija i zvaničnika Srbije o tome da je Srbija decenijama "nepravedno kažnjavana" sadržana je namjera da se ne samo izvrši revizija činjenica, nego i da se promijeni percepcija događaja u međunarodnim krugovima koji će u budućnosti graditi odnos sa Srbijom. To je vidljivo u sve češćem "naučno argumentiranom" negiranju genocida u Srebrenici uz propagandu o "genocidu nad Srbima" i plasiranje prigodnih statistika o poginulima Srbima te "otkrića" o pravnim, medijskim i historijskim zavjerama protiv Srbije i aktuelne vlasti.

Logika nalaže zaključak da su realni zaključci o događajima devedesetih godina već doneseni na temelju činjenica i sudskih presuda. Međutim, politika i javno mnijenje su poligon na kojem se stvarnost često i lako deformira i predstavlja drugačijom. Vučić je svojim akcijama i javnim nastupima to često demonstrirao pa će obraćanje u GS UN biti novi performans kojem će, međutim, politički trenutak dati poseban značaj. Sve to obavezuje bh. delegaciju na efikasan odgovor.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba