Bursać: Poljaka u Međugorju našli za nekoliko sati, mostarske vandale Partizanskog traže godinama?!
"Kada se napadne katoličko svetište u Međugorju, država pokaže punu snagu. Tako i treba. Kada se razara Partizansko groblje u Mostaru ili vrijeđaju mrtvi bacanjem svinjske glave na mezarje, snaga sistema odjednom ishlapi u beskrajne predistražne radnje, nepoznate počinioce i godine bez rezultata. Bit će da nije do katoličke ugroženosti, nego do zaštite partijskih knjižica!"
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Policija Hercegovačko-neretvanskog kantona zaslužuje svaku pohvalu zbog brzine i efikasnosti kojom je rasvijetlila vandalski napad u Međugorju. Svaka čast, djevojke i momci!
Novi detalji teške saobraćajne nesreće u Stuparima: Jedna osoba smrtno stradala
Država radi, ali ne baš svaki put
Ukratko, poljski državljanin osumnjičen za paljenje vanjskog oltara crkve sv. Jakova i skrnavljenje Gospinog kipa pronađen je u vrlo kratkom roku, zahvaljujući koordinisanoj akciji policije, Gorske službe spašavanja, vatrogasaca i mještana. Predmet je potom preuzelo Tužilaštvo BiH, koje ga tereti za krivično djelo oštećenja ili rušenja vjerskih objekata.
Tako izgleda država kada ODLUČI da radi svoj posao.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Napad na crkvu, kip Gospe i svako sveto mjesto zaslužuje jasnu i nedvosmislenu osudu. Vjerski objekti predstavljaju dio kulturnog i duhovnog nasljeđa, a njihovo skrnavljenje predstavlja udar na cijelu zajednicu. Upravo zato brzina reakcije policije ulijeva povjerenje i pokazuje da institucije raspolažu znanjem, ljudstvom i tehnikom kada žele pronaći počinioca.
Upravo tu počinje pitanje koje godinama visi nad Mostarom poput teškog oblaka.
Kad ono, međutim
Kako ista ta država, ista policija, iste kamere, ista forenzika i isti operativni kapaciteti godinama tapkaju u mjestu kada je riječ o devastaciji Partizanskog groblja u Mostaru? Kako se iznova pronalaze razbijene ploče, polomljeni spomenici, iscrtani ustaški simboli i novi tragovi mržnje, a počinilaca nema ni za lijeka? Koliko puta je taj jedinstveni spomenik Bogdana Bogdanovića bio meta organizovanog divljanja? Desetine puta. Koliko puta je javnost slušala obećanja o rasvjetljavanju slučaja? Bezbroj. Koliko puta su predstavljeni ljudi koji su godinama pretvarali jedan od najvažnijih antifašističkih memorijala Evrope u poligon za ideološko nasilje? Nijednom.
Tu više niko razuman ne govori o slučajnosti.
Jer tehnika očigledno funkcioniše. Ljudi očigledno znaju raditi svoj posao. Potrage očigledno daju rezultate kada sistem odluči da ih vodi do kraja.
Ista pitanja nameće i monstruozni slučaj svinjske glave bačene na groblje u mostarskom Liska parku, gdje su sahranjene žrtve rata. Taj prizor izazvao je zgražanje daleko izvan Bosne i Hercegovine.
I tada su uslijedile osude.
I tada su stizala obećanja.
I tada je javnost čekala odgovore.
Odgovori su ostali zarobljeni negdje između političkih saopštenja i institucionalne tišine.
Nema ovo veze sa katolicima!
Sve to vodi prema zaključku koji postaje sve teže ignorisati. Problem očigledno nema veze sa nacionalnošću počinioca. Nema veze sa vjerom. Nema veze ni sa tehničkim mogućnostima policije. Problem veoma liči na političku procjenu vrijednosti svake pojedine istrage.
Kada se napadne katoličko svetište u Međugorju, država pokaže punu snagu. Tako i treba. Kada se razara Partizansko groblje ili vrijeđaju mrtvi bacanjem svinjske glave na groblje, snaga sistema odjednom ishlapi u beskrajne predistražne radnje, nepoznate počinioce i godine bez rezultata.
Takav obrazac šalje poruku mnogo opasniju od svakog pojedinačnog vandalskog čina. Zakon tada gubi univerzalnost i počinje ličiti na instrument koji različito mjeri iste zločine, zavisno od mjesta, simbola i političke osjetljivosti.
Vlasti u Mostaru i Hercegovini godinama ponavljaju kako osuđuju svaki oblik nasilja. Riječi više nikoga ne impresioniraju. Građani gledaju rezultate. Oni vide da se jedan počinilac pronađe za nekoliko sati, dok drugi misteriozno nestaju godinama, iako iza sebe ostavljaju razbijene kamene blokove, grafite, uništene spomenike i tragove koji bi u svakoj ozbiljnoj državi vodili do konkretnih imena.
Zato se više ne postavlja pitanje može li policija pronaći vandale.
Može!
Pitanje glasi: kome je politički dopušteno da ostane nepoznat.
Jer kada institucije pokazuju vrhunsku efikasnost u jednom slučaju, a višegodišnju nemoć u drugom, razlika više nema veze sa kriminalistikom. Razlika počinje mirisati na političku iskaznicu.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.