Šta (ne) treba očekivati od novog reisa

Piše: Dževad Hodžić, Oslobođenje

Jučer [tekst izvorno objavljen u petak, 16. 11.] je u Sarajevu, u Begovoj džamiji svečano inauguriran novoizabrani reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-efendija Kavazović. Kao što je normativni karakter Islamske zajednice u BiH bitno određen njenim Ustavom, tako ključnu važnost za Islamsku zajednicu u BiH i konstitutivno značenje za koncept ne samo njenog djelovanja nego i razumijevanja islama ima sami čin izbora reisu-l-uleme koji se (u slučaju sadašnjeg reisu-l-uleme) dogodio 23. septembra ove godine. Jučerašnje preuzimanje Menšure imalo je više formalni i svečani karakter.

Pa, ipak, ceremonija inauguracije novog reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH, kojoj su prisustvovali svi članovi izbornog tijela koje ga je biralo, a to znači glavni imami i predsjednici Medžlisa, sve muftije, dekani i direktori medresa i fakulteta ali i predstavnici islamskih zajednica iz regiona i mnogih muslimanskih zemalja i kojim povodom je novoizabrani reisu-l-ulema Husein-efendija Kavazović neposredno poslije preuzimanja Menšure primio veliki broj predstavnika drugih vjerskih zajednica i crkava kao i predstavnika političkog i javnog života iz Bosne i Hercegovine, iz susjednih zemalja i cijeloga svijeta, predstavlja značajan događaj prvenstveno za Islamsku zajednicu u BiH, ali, u stanovitom smislu, i za cijelo bosanskohercegovačko društvo. Jer, Islamska zajednica kao ni druge vjerske zajednice, nigdje u svijetu, a, možda, pogotovo u BiH, nije u odnosu na društveni život neki izolirani otok. Stoga je opravdano pitanje: Šta se može očekivati od Islamske zajednice u BiH na čijem će se čelu u narednih sedam godina nalaziti reisu-l-ulema Husein-efendija Kavazović?

S jedne strane, u vezi s tim očekivanjima, za koja vjerujem da nisu mala, valja, kada se god govori o Islamskoj zajednici, pa i u povodu izbora njenog novog poglavara, prije svega imati u vidu da Islamsku zajednicu ne čine samo njene institucije i organi pa ni reisu-l-ulema. Islamsku zajednicu čine, oblikuju njenu formu i sadržaj, određuju smjer njenog kretanja svi njeni pripadnici, muslimani i muslimanke koji, recimo, u nekih hiljadu i petstotina džamija i mesdžida, odnosno lokalnih zajednica (džemata), doslovno, svakodnevno sudjeluju u njenom životu, radu i djelovanju. Ta se činjenica gotovo redovito gubi iz vidokruga, posebno u medijskom diskursu o duhovnoj misiji i javnoj i društvenoj ulozi Islamske zajednice. Tako bi ovu činjenicu valjalo imati u vidu i kada je riječ o tome šta se može očekivati od Islamske zajednice s novim reisu-l-ulemom. A to bi onda značilo da će se život Islamske zajednice u njenim osnovnim vjerskim, socijalnim, humanitarnim, obrazovnim i društvenim sadržajima odvijati, manje-više, onako kako se i do sada odvijao: desetine i desetine hiljada ljudi svakodnevno će se okupljati u džamijama i mesdžidima, desetine i desetine hiljada djece i omladine pohađat će vjeronauku i mektepsku nastavu, desetine i desetine hiljada ljudi dijelit će svake godine vitre, kurbane, desetine i desetine hiljada ljudi činit će svakodnevno mala i velika dobra djela inspirirani vjerom, desetine i desetine hiljada ljudi svake godine postit će mjesec ramazan.

Drugim riječima, način djelovanja Islamske zajednice, pravac njenog kretanja i njenu duhovnu i društvenu ulogu presudno određuju i dalje će određivati svi njeni pripadnici, u cjelini i pojedinačno, u socijalnopsihološki i strukturno stabilnim, dinamičnim, svakodnevnim, tihim, kulturnopovijesno duboko ukorijenjenim, razuđenim i raznolikim životnim formama i sadržajima.

S druge strane, kada je riječ o vođenju Islamske zajednice, od njenih organa i institucija, od samog reisu-l-uleme Husein-efendije Kavazovića, vjerujem, u načelnom smislu i na institucionalnom nivou, možemo i imamo pravo očekivati ispunjavanje ciljeva sadržanih u njegovom izbornom programu za koji su se u velikoj većini opredijelili oni koji su ga izabrali za poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

A to, između ostalog, znači kako u budućem radu i djelovanju Islamske zajednice možemo očekivati jačanje njenih organizacionih kapaciteta, osnaživanje njene normativne strukture i normativne kulture njenih funkcionera, reformu i reorganizaciju njenog obrazovnog sistema unutar kojeg će Fakultet islamskih nauka imati supstancijalnu, odnosno središnju ulogu u obrazovanju njenih kadrova, uspostavljanje modernog i profesionalnog internog i eksternog javnog komuniciranja, sistemsko unapređenje  odgoja i obrazovanja u obdaništima koje će osnivati Islamska zajednica, mektebima, školama i odgojno-obrazovnim programima za mlade, aktivnije i punovažnije uključivanje žena u djelovanje Islamske zajednice, osnivanje socijalnih i društveno korisnih programa, te materijalno i financijsko jačanje Islamske zajednice.

A što se tiče uloge samog reisu-l-uleme u ostvarivanju spomenutih ciljeva kao i njegove uloge u ukupnom vođenju Islamske zajednice i kreiranju njenog imidža, osobno spadam među one koji od novoizabranog reisu-l-uleme očekuju da se, najkraće rečeno, odgovorno bavi Islamskom zajednicom, a to znači da se brine o ostvarivanju osnovnog cilja Islamske zajednice koji se sastoji u tome da „njeni pripadnici žive u skladu s islamskim normama", a koji se postiže kroz promicanje dobra i odvraćanje od zla; da u ostvarivanju misije Islamske zajednice koja se sastoji u „ispravnom razumijevanju i primjeni islama na području svoje nadležnosti i odgovornosti" surađuje i savjetuje se s alimima, teolozima, profesorima, imamima.

A to, da budem još izravniji, znači da od novoizabranog reisu-l-uleme ne očekujem, kao što to, uvjeren sam, ne očekuju ni mnogi drugi u Islamskoj zajednici, egocentrično i egoistično zaigran improvizatorski, komformistički, populistički, isprazan i (baš zbog tog) bučan diskurs posvemašnje profanizacije svetog, pomodarske inscenacije svakog sadržaja, simulakruma vjere i kvaziduhovnog spektakla.

Autor je profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu

Tekst prenosimo iz Oslobođenja