Senadin Lavić: Zloupotrebe pitanja identiteta Bošnjaka

Saborovanja su oblici okupljanja ljudi na kojima se pokušavaju riješiti neka opća pitanja od  zajedničkog interesa konkretne grupe. Takva saborovanja se ne događaju prema interesima politikantskih grupa, već u situacijama kada je narod i njegova država u strateškom preusmjerenju, opasnosti ili velikoj ugroženosti. Tada se pod pojmom narod smatraju svi građani države! Ali, takve procese vode akademici i znanstveno-kulturna zajednica, a nikako ljudi od politike ili, posebno, dnevne politike koji važna pitanja troše prema vlastitoj svijesti, interesima i ograničenostima.

Piše: Prof. Dr. Senadin Lavić, za Radiosarajevo.ba 

U Bosni ima mnogo ljudi koji bi prije političara mogli i trebali pokrenuti takve skupove na kojima bi se izbrusili stavovi građana jedne države.

Kulturno-identitetna pitanja Bošnjaka u Bosni i regiji su znanstveno riješena i potkrijepljena prilično valjanim argumentacijama. Pitanje je kome treba danas da “okuplja legitimne predstavnike Bošnjaka” i zavlači ih u izvaninstitucionalno djelovanje. Zašto Bošnjaci ne koriste institucije sistema za očuvanje i zaštitu svojih identitetnih pitanja u Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Hrvatskoj i Bosni? Ili koriste? U zemljama regije pravnim aktima je uglavnom određena položaj narodne grupe Bošnjaka. Moraju se koristiti institucije sistema. Naravno, povezivanje Bošnjaka regionalno ili na svjetskoj razini može biti od koristi u razmjeni životnih iskustava, znanja, ideja, poslovnih projekat, tehnologija i slično. Ono bi trebalo pomoći povezivanu države Bosne i Hercegovine s drugim državama u kojima Bošnjaci danas žive.

Zašto se političari ili političke partije bave identitetnim pitanjima naroda pored naučnih i kulturnih institucija? U tom pitanju sadržana je sva problematičnost “brige” za Bošnjake kao kulturnu narodnu formu u kontekstu današnje Evrope. Zašto etnopolitika od Bošnjaka pravi svoj PREDMET i pretvara se da rješava neka neriješena pitanja  naroda, dok u stvarnosti manipulira s narodom i neodgovorno se poigrava s njegovim emocijama. Ni jedna politička partija niti jedan politički vođa nema nikakvo pravo da koristi jedan narod (Bošnjake) ili njihove religijske osjećaje i institucije da bi legitimirao svoju političku poziciju. To traje već dugo i donijelo je strašan ćorsokak Bošnjacima koji su ostali zbijeni u etničkom getu, prestrašeni i zbunjeni.

O Bošnjacima kao bosanskom i evropskom narodu znanstvenici su uglavnom odgovorili na sva pitanja – jezik, povijest, narodno ime, tradicija, ličnosti, slavni događaji itd. O kulturnom identitetu se brinu kulturne institucije, katedre, akademije! O Bošnjacima mogu, naravno, ali ne trebaju govoriti političari koji podržavaju politiku “legitimnih etničkih predstavnika”, jer to savremena demokracija i civilno društvo ne poznaju. Neznanje i neodgovornost prema glavnim pitanjima evropske epohe nacije dovelo je Bošnjake sa suspektnom etnopolitikom u položaj dezorijentiranosti i zarobljenosti od strane vrlo spornih kadrova i grupacija koji pokušavaju njima upravljati na jedan feudalni način kao da se radi o pukim podanicima, a ne građanima internacionalno priznate i nezavisne države. Na isti način su etno-oligarhije zarobile bosanske Srbe i Hrvate! A to samo odgovara Beogradu i Zagrebu.

Oni koji koriste emocije Bošnjaka daju sebi za pravo da prosuđuju o identitetu naroda, o njegovim interesima, o povijesti, a da svojim potezima pokazuju da ne razumiju postojanje naroda u okvirima jedne demokratske moderne građanske države. Kao oni će na saboru riješiti “identitetna pitanja” Bošnjaka. Na taj način će sofisticirane misli o ljudskoj grupi postati izrazi najprimitivnijih iživljavanja poluobrazovanih diletanta i bukadžija koji nikada nisu ni čitali studije iz historije, sociologije, politologije, lingvistike, antropologije, teorije književnosti i drugih znanstvenih disciplina.

Pozivi etnopolitike i etnopolitičara da se okupe Bošnjaci da bi se raspravljalo o njihovim kulturno-identitetnim pitanjima potvrđuju neznanje i dezorijentiranost jer o tim pitanjima ne raspravljaju političari niti su oni mjerodavni i kompetentni za njih. Ozbiljni političari znaju da su to pitanja znanosti i kulturnih institucija. Isto tako, pravi političari znaju da je glavno pitanje bošnjačkog postojanja ustvari bosansko pitanje. Jedina ozbiljna politika Bošnjaka je BOSANSKA POLITIKA koja dezavuira “neku teritoriju za muslimane” ili fildžan-state. S tim ne treba miješati i brkati kulturno-identitetna pitanja koja su druge vrste i značenja.

Vrijeme je da prestane zloupotreba emocija Bošnjaka, a posebno zloupotreba njihove vjere i odnosa prema Bogu koje se svodi pod neke okamenjene orijentalističke mitove islamizma. Nikakav vođa etnije ne može zamijeniti institucije države!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.