Senadin Lavić: Bosna je bosanska i to se mora poštovati!

Dvadeset i petog novembra je Dan države Bosne i Hercegovine. To je povijesna tačka ili suštinski korak u ispunjenju njezinog povijesnog toka ka nezavisnosti i suverenosti. Te noći 25. na 26. novembar u Mrkonjić Gradu (Varcar Vakufu) 1943. godine obnovljena je DRŽAVA Bosna i Hercegovina kao buduća federalna jedinica Demokratske Federalne Jugoslavije.

Piše: Prof. Dr. Senadin Lavić, za Radiosarajevo.ba 

U povijesnom osvrtu na modernu povijest Bosne treba podsjetiti da već 12. septembra 1831. godine u Sarajevu Husein Gradašečvić, vođa Pokreta za autonomiju Bosne, proglašava samostalnost Bosne. Taj pokret i njegova ideja su krvavo ugušeni od strane osmanskog sultanata. Od 1832. godine do 1943. godine nastupio je period pomračenja bosanskog bića. Evropske tadašnje sile nisu stale iza Gradaščevića i Bosanaca u njihovom zahtjevu za autonomijom. 

Na velikom kongresu u Berlinu 1878. godine Bosna nije dobila nezavisnost i samostalnost države. Ostala je corpus separatum u sastavu AU monarhije koja je vršila kolonijalnu eksploataciju njezinih dobara i resursa. S AU monarhijom Bosna je krenula u put evropske modernizacije i racionalnosti. 

Titova uloga 

U novembru 1943. godine odlučeno je da Bosna bude ravnopravna politička jedinica u nastajućoj Demokratskoj Jugoslaviji (DFJ) što ni tada nije bilo prihvaćeno od mnogih nacionalistički orijentiranih komunista (ustvari, velikosrpskih i velikohrvatskih šovinista). To je ključna pravno-politička činjenica Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu kojom se određuje da je BiH jedinstvena i cjelovita politička forma. U njemu je sadržana pravna, politička, državljanska i strateška usmjerenost bosanskog bića ka slobodi i nezavisnosti. Ne smije se zaboraviti da je Josip Broz Tito odigrao ključnu usmjeravajuću ulogu za održavanje Prvog zasjedanja državnog ili zemaljsko antifašističkog vijeća Bosne i Hercegovine. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Tek u aprilu-maju 1992. godine Bosna i Hercegovina je ispunila svoj cilj i dobila internacionalno priznanje kao država. Zahvaljujući obnovi bosanske države 1943. godine osigurano je internacionalno priznanje Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine. To je bila tačka s koje je krenula i Badinterova komisija i tražila od vlasti Bosne i Hercegovine da provede referendum među građanima o nezavisnosti. 

Poslije kraja Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je gradila i oblikovala svoje mjesto u narodnoj i socijalističkoj Jugoslaviji. Aspiracije da Bosna bude pokrajina u sastavu Srbije, da bude direktno pod vlašću saveznih organa Jugoslavije, da bude u sastavu Srbije ili Hrvatske otklonjene su Titovim obrazloženjem da je bosanskohercegovački narod svojom borbom protiv neprijatelja izvojevao i time zadobio pravo da živi samostalno i da svoju sudbinu preuzme u vlastite ruke. Matrica koju su bili pripremili i dogovorili Cvetković i Maček o podjeli bosanske teritorije otklonjena je i odbačena, ali nije prestala da postoji prikriveno i u pozadini. 

U političkom procesu poslije Drugog svjetskog rata sve više se isticala fraza da Bosna nije ni ovog ni onoga nego je i ovoga i onoga naroda. Tako su tri negacije i tri konjunkcije postale dominantan fraza koja je postala "samorazumljiva" i vodila je do stanja u kojem se postepeno u zadnji plan potisnula ključne odredbe sva tri zasjedanja ZAVNOBIH-a o samostalnoj državi BiH, a razvijala se koncepcija kako je to država "tri naroda". Iza te etničko-religijske matrice stajale su konstrukcije onih koji nisu pristali da Bosna bude samostalna i nezavisna politička jedinica u sklopu Jugoslavije i oni su prenaglašavali da u njoj žive Bošnjaci, Hrvati i Srbi što je stvorilo posebnu unutarnju dinamiku i formulu da se sve pokušava riješiti "etničkim ključem". 

Država Srbija, s Miloševićem na čelu, izvršila je agresiju na Republiku BiH 1992. godine i time obznanila negaciju AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, te je na tlu Republike Bosne i Hercegovine osmislila i vodila cjelokupan proces destrukcije. Iza tog monstruoznog racionalno-organiziranog projekta ostala je genocidna tvorevina "Rs". Na njoj se najočitije pokazuje stravična racionalna pozadina velikosrpskog naciofašizma, budući je institucionalno organizirana i sprovedena. 

Ona je u ideji računala s genocidom i istrebljenjem Bošnjaka – to nije slučajnost procesa ratovanja, nego cilj cjelokupnog srpskog osvajačkog pothvata. Jugoslavija je nestala u agoniji velikosrpskog projekta stvaranja države po modelu "svi Srbi u jednoj državi" na osnovama svetosavlja. To je sektarijanski nacionalizam koji proizlazi iz svetosavske fundamentalističke matrice! Velikosrpski nacionalizam nikada nije prihvatio samostalnu i nezavisnu BiH, ravnopravnu državu i susjeda, kulturnu, političku, ekonomsku i ljudsku činjenicu na Balkanu. Velikosrpsku osvajačku politiku slijedila je Tuđmanova politika iz Zagreba 

Etnička matrica 

Danas je Bosna i Hercegovina nezavisna, samostalna, suverena i internacionalno priznata država članica Organizacije UN. Mnogi sporni interpretatori i analitičari političkih tokova i dalje insistiraju na suspektnim narativima o "tronarodnoj zajednici" i "etničkoj" matrici politike. S jedne strane, Bosna je Dejtonskim mirovnim sporazumom podijeljena na dva asimetrična "entiteta" što stvara katastrofalne dugoročne posljedice po njenu unutarnju političku strukturu i otvara prostor  antibosanskim snagama na daljnjoj destrukciji. A, s druge strane, istovremeno, oni svjesno ignoriraju postojanje i djelotvornost priznate i potvrđene bosanske nacionalnosti, odnosno još uvijek pripovijedaju priče za naivne kao da se nalazimo u Kraljevini SHS iz koje je nastavljeno negiranje Bosne i bosanstva! 

Etnocentrizam i entopolitika podmeću povijesno prevaziđene šablone političkog djelovanja države i ne pristaju da se u Bosni napokon razvija aktualna demokratske pravno-politička formula Evrope u kojoj dominira vladavine prava i zaštite sloboda građanina. 

Beogradska i zagrebačka politika velikodržavnog hegemonizma i šovinističkog nacionalizma pokušavaju u Bosni instalirati aparthejd i diskriminaciju kako bi ostvarili i održavali kontrolu bosanske teritorije i radili na suludoj ideji o uništenju Bosne i Bošnjaka. Danas je Srbija uspostavila kontrolu preko svojih vazala nad teritorijom koju je agresijom poklopio Miloševićev režim. 

S druge stane, zagrebačka politika pokušava izgraditi model kontrole drugog dijela Bosne koji je označen kao FBiH i u tu svrhu je instrumentalizirala visokog predstavnika [Christiana] Schmidta koji se čak digao i protiv presude u slučaju dr. Kovačević, tvrdeći da će ta presuda dovesti do konflikta u državi. 

Bosanski identitet 

Na sve to pojavile su se političke snage u Bosni koje javno i glasno izražavaju svoje protivljenje i nepristajanje na velesrpsko-velehrvatske antibosanske dogovore i oni su na razne načine napadnuti, degradirani, diskvalificirani i pokušava ih se javno oblatiti. Tad se pojavljuju taktički kritičari tzv. "bošnjačkog nacionalizma" koji sve zagovornike samostalne Bosne zovu unitaristima. 

Oni ne dopuštaju ni pomisao na bosanski nacionalni identitet, jer navodno neće moći biti Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Oni ne razumiju razlikovanje između etniciteta i nacionaliteta i ne dozvoljavaju da se slobodo razvije svijest kod ljudi da je Bosna nezavisna internacionalno priznata država i da time podrazumijeva djelotvornu bosansku nacionalnost. 

Ti fabricirani kritičari bosanstva i bosanske nacionalnosti posmatraju Bosnu kao prazan krajolik ili pustopoljinu bez povijesno-političkog identiteta. Zato oni imaju projekte o pravljenju etničko-religijskih ili "plemenskih" teritorija na tlu države BiH. Negatori bosanskog nacionalnog identiteta ne kazuju zašto ne prihvataju taj identitet koji je izraz postojanja države Bosne i Hercegovine kao političke činjenice! Oni, ustvari, suštinski ne prihvataju državu BiH. 

Danas se platforma zavnobihovske ideje pretvara u evropski demokratski model države i uključivanja u EU i vladavinu prava. To je građanski svijet ljudskih prava i sloboda. Ta nova platforma ne zaboravlja vrijednosti ZAVNOBiH-a. U osnovi našeg novog bosanskog MI-osjećaja ili bosanskog identiteta neizbrisivo ostaje ZAVNOBiH i njegove vječne vrijednosti zajedničkog života ljudi i nezavisne države Bosne i Hercegovine. 

Bosanska platforma 

Naša bosanskohercegovačka platforma je evropska i jasna je svakome: jedna nacionalnost (bosanska), više narodnih grupa (multietničko društvo), ekonomski prosperitet i demokratija (parlamentarna vlast i vladavina prava). 

Mi javno i inkluzivno uspostavljamo progresivno shvatanje nacije spram onoga koje je zasnovano na etničkoj homogenosti, ekskluzivnosti i religiji. Mi uvažavamo ljudski i građanski diverzitet bosanskog društva i povijesno-političkog konteksta. Bosna i Hercegovina je nacionalna država svih njezinih gađana koji je doživljavaju kao svoju. 

Ona je pravno-politički poredak u kojem je na djelu vladavina prava, a ne etnofašistička podvale o povlaštenim narodnim grupama. Osnova poretka države Bosna i Hercegovina je ravnopravnost građana kao osnovne političke jedinice demokratije. Glavna podvala prikrivenih nacionalista danas je iskazana u formi tvrdnje da neko želi poništiti narodne identitete u Bosni i Hercegovini. 

Prikriveni nacionalisti obmanjuju javnost govoreći da bosanska nacionalnost znači poništavanje bošnjačkog, srpskog i hrvatskog identiteta. To nije tačno i to je bezobrazluk drskih krivotvoritelja pravno-političkog poretka. Lažni čuvari tih etničkih identiteta samo trebaju odgovoriti zašto ne priznaju bosanski nacionalni identitet i zašto bh narode klasificiraju u etnička geta. Svjesno prihvatanje bosanskohercegovačke nacionalnost znači slobodu za sve građane države Bosne i Hercegovine. 

Na kraju. Bosna nije krajolik. Bosna nije pusta poljana. Bosna nije slučajna ili privremena politička forma. Bosna nije "tronarodna" konfliktna zajednica. 

Bosna je povijesna, kulturna, politička, ekonomska, multietnička, multireligijska, demokratska i ljudska činjenica već više od jednog milenijuma, bez obzira da li se to nekome sviđa ili ne sviđa. 

Bosna je bosanska i to se mora poštovati!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba