SCMF 2013 iza nas: Boca kisika za bh. kulturu

Spuštena je zavjesa na Sarajevo Chamber Music Festival. Festival koji se održavao u glavnom gradu BiH, trajao je od 26. augusta do 4. septembra ove godine. 

Piše: Senka Hodžić, Studentica Muzičke akademije u Sarajevu

Premda je organizovan tek treći put, ovaj muzički događaj koji je  uspostavljen kao plod saradnje Muzičke akademije i Manhattan String Quarteta, jednog od najprestižnijih kamernih ansambala u svjetskim okvirima, postao je ne samo najprestižniji festival kamerne muzike u regiji, već i jedan od najznačajnijih događaja na kulturnom kalendaru Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Nakon izuzetno uspješnog drugog izdanja prošle godine kojim su organizatori dokazali da kamerna muzika u Sarajevu i BiH ima svoju publiku, te uspjeli dovesti neke od najboljih izvođača iz domena umjetničke muzike, ove godine poruka festivala bila je u direktnom saglasju sa društvenim kontekstom i dešavanjima u bosanskohercegovačkoj kulturnoj stvarnosti. 

Riječ „udahnimo“ kao krilatica provlačila se svim segmentima promocije festivala, vizuelnim identitetom poručujući da je u vremenu sveopšte krize i ignorisanja temeljnih vrijednosti duha, za bosanskohercegovačku kulturu a samim time i umjetničku muziku, ostalo još sasvim malo zraka. Organizovati jedan festival umjetničke muzike i pri tome dovesti neke od najznačajnijih umjetnika iz svoje branše u gradu u kojem se gase temeljne institucije kulture poput nacionalnog muzeja i galerija, u najboljem slučaju moglo se nazvati hrabrim podvigom. No, američko-bosanski organizacioni tim sastavljen od umjetnika, predavača, te profesora i studenata Muzičke akademije u tome je i uspio, uz to omogućivši građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine da u svim vrhunskim koncertima uživaju potpuno besplatno. Ispunjena koncertna dvorana osam puta ispunjena i preko svojih kapaciteta, isto je toliko puta posvjedočila da postoji publika koja bi željela pratiti kvalitetne koncertne događaje iz domena umjetničke muzike. Ovogodišnji festival je u fokusu imao kamerne opuse dvojice velikana umjetničke muzike 18. i 19. stoljeća – bečkog genija Wolfganga Amadeusa Mozarta i njemačkog romantičkog kompozitora Johannesa Brahmsa. Ovom prilikom, u Sarajevu su izvedena neka od njihovih najvrjednijih i umjetnički najzahtjevnijih kamernih djela. Ove godine, uz Manhattan String Quartet tokom festivalskih dana nastupili su renomirani umjetnici čiji su nastupi okarakterisani kao izvrsni umjetnički događaji, što je još jednom potvrdilo vrijednost festivala ne samo u regionalnim, već i u evropskim okvirima. 

A lista imena umjetnika koji su svojim nastupima počastili publiku ovogodišnjeg SCMF-a govorila je za sebe. Pored rezidentnog Manhattan String Quarteta, na otvorenju festivala nastup je po prvi put u Sarajevu imao švicarski violist Lech Antonio Uszynski, član prestižnog Stradivari Quarteta čiji je dolazak omogućio sarajevskoj publici jednu od rijetkih prilika da uživo vidi i čuje jednu od devet Stradivari viola, koliko ih je danas preostalo na svijetu. Druge festivalske noći, Kvartet je pažljivo biranim programom gudačkih kvarteta Mozarta, Brahmsa i Bartoka počastio publiku sa samostalnim nastupom. Treća večer festivala možda je bila jedan od najznačajnijih datuma u koncertnom kalendaru bosanskohercegovačkog kulturnog života do sada. 

Nakon prošlogodišnjeg vrlo posjećenog i zapamćenog nastupa, u Sarajevu je ponovo nastupio Christopher Taylor, jedan od najznačajnijih američkih pijanista današnjice sa sada već čuvenom integralnom izvedbom Dvadeset pogleda na dijete Isusa francuskog kompozitora Oliviera Messiaena, čime ne samo da je trajno pridobio sarajevsku publiku, već je potvrdio zašto je jedan od najboljih na svijetu. Predstavivši se sa djelom čijem je proučavanju posvećen od mladih dana, Taylor je pokazao superiornu tehniku i nesvakidašnju umjetničku prezentaciju ovog djela koje je publiku ostavilo zapanjenom. Izvedba koja je američke medije potakla da ocijene da je Taylor i „zastrašujuće talentovan“ i „vodeći američki pijanist svoje generacije“ (Boston Globe) i da je „zapanjujuća“ i čini „najsjajniju tačku sezone“, svima će prisutnima ostati kao jedno od najznačajnijih koncertnih iskustava u životu. 

Ovogodišnji festival bio je i prilika za saradnju bosanskohercegovačkih koncertnih umjetnika, ujedno i profesora na Muzičkoj akademiji, što je realizovano kroz zajednički koncert na kojem su zajedno sa članovima Kvarteta nastupili flautist Sakib Lačević, klarinetist Vedran Tuce i pijanist Nihad Krečo. Zajednički koncert članova Kvarteta i izvrsnih bh. koncertnih umjetnika pokazao je da vrhunska umjetnost ne poznaje geografske barijere, i da je sve moguće kada ona posluži kao sredstvo komunikacije. Naredne festivalske večeri uz Taylora je nastupio u Sarajevu uvijek rado viđen gost Cihat Aşkin, jedan od najpoznatijih turskih violinista, priredivši vrlo zapažen recital sa nekim od najznačajnijih Mozartovih i Brahmsovih djela pisanih za violinu i klavir. Pretposljednje festivalske večeri publici se predstavio Dino Mulić, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih pijanista mlađe generacije i student Christophera Taylora na doktorskom studiju na Wisconsin-Madison univerzitetu koji je za ovu prigodu odabrao djela Josepha Haydna, Johanna Sebastiana Bacha, Albana Berga i Sergeja Rahmanjinova. Mladi je pijanist koncertom pokazao visoku sofisticiranost izraza i izuzetan umjetnički razvoj u proteklim godinama u kojima naša publika nije imala priliku da čuje njegov recital. 

Festival je svečano zatvoren koncertom u čijem je prvom dijelu, uz Manhattanovce, te još jedan Taylorov nastup, nastupio poseban gost Stanley Drucker koji je 60-godišnju karijeru izgradio kao prvi klarinet Njujorške filharmonije, te je u Guinessovoj knjizi rekorda upisan kao klarinetista sa najdugovječnijom karijerom. Desetominutne stojeće ovacije po završenoj izvedbi Brahmsovog Klavirskog kvinteta u g molu dale su konačnu ocjenu publike festivalskom programu i izvođačima, i sugerisale svijetlu budućnost Sarajevo Chamber Music Festivala. 

U okviru koncertnog programa i majstorskih radionica sa studentima muzičkih akademija iz regiona, članovi Manhattan String Quarteta i umjetnici koji su gostovali na festivalu, približili su tajne vrhunske izvođačke umjetnosti odabranoj grupi 55 mladih koncertnih umjetnika u okviru Chamber Music Institutea, čime je Sarajevo tokom festivalskih osam dana bilo i okupljalište vrhunskih mladih muzičara. Pored svih umjetnika koncertnog programa i posebno članova Manhattan String Quarteta, sa mladim muzičarima su radili još i Belma Alić bosanskohercegovačka violončelistica i američka violinistica Deborah Wong. Njihovi su napori krunisani izvanrednim koncertom učesnika Instituta 2. septembra u Sali Muzičke akademije u Sarajevu, koja je također bila do posljednjeg mjesta ispunjena oduševljenom publikom. 

Organizaciju Festivala najvećim dijelom su činili, pored članova Kvarteta, profesori i studenti Muzičke akademije u Sarajevu, uz angažman nekoliko mladih volontera. Najuže rukovodstvo činili su dekan Muzičke akademije dr. Ivan Čavlović, Chris Finckel i Dino Mulić, umjetnički ko-direktori festivala, Amila Ramović, izvršna direktorica i Calvin Wiersma i Belma Alić, koordinatori Chamber Music Institutea. Mladi organizacioni tim sastavljen od studenata Muzičke akademije i učenika Srednje muzičke škole u Sarajevu činili su: Marija Bajo, Senka Hodžić, Esma Sulejmanagić, Miron Konjević, Ivana Vučićević, Berina Čopra, Andrea Andrle, Alisa Sokolović, Amina Bajraktarević, Jasmin Salihović, Ajdin Mulabdić, Hana Kulenović, Aleksandra Mirnić, Filip Šarić i Josip Bajo. 

Organizovan u vremenu nemilosrdne finansijske borbe za opstanak u kojoj se implicira da kultura kao luksuz treba ustupiti mjesto nekim „korisnijim i potrebnijim sadržajima“, Sarajevo Chamber Music Festival 2013. godine pokazao je da kultura nije razbibriga već prijeka potreba za savremenog bh. čovjeka. Samim tim, stvorena je čvrsta baza za ne samo jedan već nekoliko narednih festivalskih izdanja. Time je potvrđeno da publika za umjetničku muziku postoji, te da u sadašnjem kulturnom vakuumu uglavnom nismo ni svjesni koliko je bh. kulturi potrebna još jedna doza kisika, sve dok ona ne dođe i ne oživi nas najčistijim dahom vrhunske umjetnosti.