Savez kolumnista | Hadžikadunić: Odlazak Al Jazeere Balkans - gubitak kojeg tek trebamo shvatiti

Al Jazeera Balkans danas je odjavila svoj posljednji dnevnik. Vlasnik je odlučio zatvoriti ovaj regionalni medijski projekat. Prvi osjećaj bio je šok i nevjerica. Ali ništa se ne dešava slučajno - pa ni gašenje jednog od najozbiljnijih medija u regiji.

Piše: Emir Hadžikadunić, za portal Radiosarajevo.ba

Hvala državi Katar i mreži Al Jazeera što smo ovu medijsku kuću imali gotovo 15 godina. Hvala Edhemu Foči, koji je ovu globalnu mrežu doveo u Sarajevo koristeći svoje kontakte i vjeru u ideale slobode. Hvala Tariku Džođiću, koji je projekt vodio s poslovnim integritetom, stručnošću i dostojanstvom. I hvala cijeloj redakciji za najprofesionalniji i najobjektivniji informativni program koji je Zapadni Balkan ikada imao. Svjedočim: Al Jazeera Balkans objavljivala je moje tekstove koje su druge redakcije odbijale - najčešće iz straha.

Mehka moć za koju nismo ni znali da imamo

Bosna i Hercegovina je izgubila mnogo. Stratešku investiciju. Medijsku platformu svjetskog kredibiliteta. Regionalnu vidljivost. I ono malo "mehke moći" za koju nismo ni znali da je imamo. Sarajevo više nije medijski centar regije.

Da li se država BiH prema ovom projektu odnosila maćehinski? Kada je posljednji put šef države ili vlade Bosne i Hercegovine službeno posjetio Dohu? Ne mislim na učešće na čuvenom Doha Forumu i usputne sastanke na marginama Foruma predsjedavajuće Željke Cvijanović ili službenu posjetu ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića u decembru 2024., nego na bilateralnu, državnu posjetu na najvišem nivou.

Od službene posjete šefa vlade, predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića, davne 2018. godine, posjeta na tom ili višem nivou više nije bilo. Bisera Turković boravila je službeno u Dohi 2020. i 2021. godine, u svojstvu zamjenice predsjedavajućeg Vijeća ministara. Ranije su, svako u svom kapacitetu, do države Katar držali rahmetli Sulejman Tihić (2006), Haris Silajdžić (2007. i 2010.), Zlatko Lagumdžija (2013), te plejada ministara iz entiteta RS. Zahvaljujući zalaganju Harisa Silajdžića, katarski emir podržao je osnivanje fonda s početnim iznosom od 100 miliona dolara za investiranje u projekte iz BiH. Ubrzo nakon toga otvorena je i Al Jazeera Balkans.

Doha i Abu Dabi

U posljednje vrijeme često pišem i ponavljam da vanjska politika nije gađanje jedne mete. Umjesto razumijevanja, dobijem zbunjene poglede i odgovor: "EU i NATO su prioritet." Naravno da jesu. Ali nijedna ozbiljna država nema samo jedan vanjskopolitički cilj. Al Jazeera je bila meta vrijedna diplomatske pažnje. Doha kao destinacija i sjedište Al Jazeere zasluživala je posebnu pažnju. Znate li da je katarski emir bio prvi arapski lider koji je posjetio BiH u poslijeratnom periodu - još daleke 1998. godine?

Da stvar bude gora, posljednje dvije godine vlast u BiH intenzivno je gradila odnose s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dok je Dohu držala po strani. Zapravo, u Dohu smo najčešće "navraćali" iz Emirata, koji nisu čak ni glasali za rezoluciju o genocidu u Generalnoj skupštini UN-a. Ponižavali su nas na svakom koraku. Nekom čudnom i pogrešnom logikom, Abu Dabi imao je primat nad Dohom.

Time pokazujemo da ne razumijemo Bliski istok. Ne poznajemo problematične odnose Dohe i Abu Dabija. Ne konsultujemo struku. Ne vodimo računa o vlastitim interesima. Ne poznajemo ni diplomatske principe balansa, reciprociteta i zahvalnosti.

Ostaje i nada da ćemo iz ovog slučaja izvući lekcije. Prijatelji Bosne i Hercegovine nisu samo na Zapadu ili samo na Istoku. Oni su tamo gdje su vrijednosti, principi, konkretna podrška - i interesi Bosne i Hercegovine. Vrijeme je da to i vanjska politika BiH konačno počne prepoznavati i poštovati.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba