Šaranov blog: Grade moj

Iz šestoaprilskog bloga Arnela Šarića Šarana izdvajamo sljedeće: 

Veoma često čujem rečenicu koja me ispizdi do krajnjih granica, a to je ona dobro poznata Sarajevo nije ono što je bilo i u Sarajevu nema više Sarajlija. Takve rečenice vrijeđaju na više osnova. Prva stvar, diskreditiraju sve kulturno što za ovaj grad rade ljudi koji ga osjećaju kao svoj, a Sarajlija se ne postaje rođenjem na Vratniku, u Logavinoj, na Bistriku, Marijinom Dvoru, Malti, Čvili, već zaslugama.

Sarajevo u ovom trenutku prolazi kroz strašnu kulturološko-socijalnu tranziciju koja se možda i ne osjeća u svakom momentu u zraku, ali dešava se. Nažalost, moramo uzeti u obzir da je ovaj grad pre(nad)živio najdužu opsadu u historiji modernog ratovanja, pa kako iko normalan može očekivati da se stvari vrate na nešto ''staro'' nakon takve ogromne prekretnice u historiji? Ako neko želi da ukaže na evidentno, ne mora jer shvatamo i sami šta se dešava, a šta se ne dešava u gradu.

Dosta je više života na havi i uspomenama na Olimpijadu. Da, bila je, ne dao Bog da se desi sa našim mentalitetom još jedna, gdje bi nam kraj bio, u narednih tristo godina bi samo u Olimpijadi pričali. Puno je više ovaj grad od olimpijskog. Pitanje je kad ste vi zadnji put istinski pokušali da pomognete povratak na staro podržavajući zalaganje i trud nekih novih ljudi koji prate neke stare ideale i ciljeve?

Više pročitajte ovdje