Sabina Ćudić o 'smrti muzeja'

Piše: Sabina Ćudić, publicistkinja, fotografkinja i profesorica na Sarajevo School of Science and Technology

Drago mi je da se pokrenula javna debata o financiranju, radu ali i o kvalitetu rada kulturnih institucija u BiH. Nadam se da će deklarativna podrška javnosti muzejima biti praćena i jednom detaljnijom analizom rada i (ne)uspjeha tih institucija da animiraju javnost, ponude svježe, originalne i savremene sadržaje kao i radnu snagu.

Nakon što se formira vlast, usvoji budžet i obezbjede sredstva za rad državnih kulturnih institucija (što će se prije ili kasnije desiti) – da li će korisnice/i biti zadovoljne/i?

Ja neću.
Jer i tada preostaju pitanja: kako depolitizirati kulturu, kako osigurati da u upravnim odborima muzeja ne sjede stranački podobne osobe već kvalifikovani, sposobni, poduzetni i maštoviti ljudi?

U proteklih deset godina sam veliki broj puta sa nadom, očekivanjima i entuzijazmom ušla u Zemaljski muzej BiH i Umjetničku galeriju BiH, i kao na mnogim drugim mjestima u našoj državi, zatekla apatiju, samosažaljenje, nedostatak energije i volje da se u tim prostorima stvaraju čuda, te nisu opravdali moje povjerenje, kao ni, čini se, minimalna uložena sredstva.

Željela bih saznati broj i sadržaj projekata, aplikacija, idejnih rješenja, inicijativa, koje su uposlenice/i ovih institucija napisali/pokrenuli, kako bi ih mogla adekvatnije podržati. Jer problem rada kulturnih institucija u BiH je nažalost mnogo dublji od obezbjeđenja sredstava za njihov rad.