Pismo Bajazitu Jašareviću

M.LJ., penzioner iz Čelića (podaci poznati Redakciji)

Pišem vam sa branika naše domovine, domovine BiH, sa područja Općine Čelić, koja se nalazi na sjevero-istočnom dijelu naše lijepe zemlje, a pripada Tuzlanskom kantonu, da se isto zna. Ovo navodim zato što ona ne postoji ni za Kanton, niti za Federaciju, a sve je bliže Republici Srpskoj, bar po putokazima. U  Simin Hanu - Tuzla, putokaz ima za Općinu Lopare (RS). Za Čelić nema. Nema putokaza nigdje gdje je pravi put za Čelić.

Vjerovatno iz tih razloga i predstavnici sredstava informisanja, ne mogu nas pronaći. Možda smo jedina Općina koja nema zaduženih novinara za ovo područje, koje je bilo veoma važno za bivšu Jugoslaviju, a danas za BiH vlasti nije, koje kao hoće u Evropu.  Mi smo bili u Evropi od 1972. godine, od kada smo postali sastavni dio Fructala iz Ajdovščine. Ono što se danas traži od privrednika i privrede, to je ovdje bilo od tada, a i danas postoji - odgovornost, znanje, kultura rada i sve ono što, na žalost, ne žele ove vlasti.

Naime, iniciran općinskim izborima, ne mogu a da se ne oglasim povodom nepravilnosti koje su učinjene našem dragom mjestu, od strane vladajuće stranke i njenog načelnika, koji nas punih 13 godina vodi unazad i došli smo negdje do kraja 19-tog i početak 20-tog vijeka.  Kruna svega su posljedni izbori i grčevita borba,  da ne kažem krvava,  za opstanak ovog načelnika i u četvrtom mandatu. Ne mogu reći načelnik, gosp. Sead Muminović, jer on nije moj načelnik nije načelnik niti jednog poštenog građanina Čelića, osim onih koje je za ovih  13 godina svoje tiranije, doveo do takve neimaštine da oni jedva čekaju izbore da im udijeli dvadesetak, tridesetak KM da bi oni glasali za njega.

Gospodine Bajazite Jašareviću, evo vam nekoliko činjenica koje će vam poći da razumijete „reakciju građana Čelića“.

Fabrika „Frigos“ Čelić je sačuvana u proteklom ratu, gdje su agresorske elitne jedinice Arkanovci, do nogu potučeni, što je i sam Arkan priznao. Poslije rata fabrika je radila, nastavila svoju proizvodnju, poljoprivreda se trgnula. Na Zagrebačkom sajmu osvojeno je nekoliko zlatnih medalja za sokove, koji su ovdje proizvedeni. Danas hladnjače (kapaciteta 9000 t) miruju, linija za preradu voća u sok, tuneli za proizvodnju solend roba, linije za džemove i marmelade su „mrtvi“, sve stoji i propada. Uništeno je i zatvoreno samo da bi normalno funkcionisala „Vegafruit“ koja je eto i ona na izdisaju. To nam je donio gospodin Muminović uz pomoć čelnika SDA iz Kantona. 

Zemljoradnička zadruga Čelić je bila među najjačim u bivšoj Jugoslaviji i danas nosi svjetski rekord u proizvodnji suncokreta, po jedinici površine. Više  nema naše „majke“ zadruge. Ima na papiru sa nekoliko činovnika, koji ubiru plaće od kirije za ustupljene zgrade današnjim kapitalistima. Zadruga više ne vrši otkup poljoprivrdnih proizvoda, već je gospodin Sead Muminović preuzeo brigu otkupa poljoprivrednih proizvoda, naravno, u Vražićima.

Fudbalski klub postoji od 1927.  godine prošlog vijeka, takmičio se od podsaveza do prve lige. I danas postoji, ali gosp. Sead Muminović je uspio da naš klub vrati u najniži rang takmičenja, naravno, ispod ranga u kome se takmiči njegov klub iz Vražića. Sve je smišljeno radio, jer je birao svoje ljude, a i sam je i danas u svim organima Fudbalskog saveza u Kantonu.

Košarkaški klub se takmičio u prvoj ligi BiH, danas ne postoji. 

Što se tiče ulica i trotoara kroz Čelić, još uvijek nose ožiljke od granata od prošlog rata. Naravno, to gospodin Sead Muminović ne zna, kako će znati kada nije uspio odvojiti vrijeme da, barem jednom godišnje prošeta ulicama Čelića. 

Korito rječice, koja protiče kroz Čelić, je nekada bilo ukras mjesta, voda bistra ko suza, da čovjek poželi umiti se, a ponekad se moglo i napiti, danas je stjecište fekalija, na „sreću“ obraslo u travu koja ublažava širenje neprijatnih mirisa. Nakon 13 godina, gospodin Sead Muminović se pred ove izbore sjetio da Čelić treba kanalizaciju. 

Najbolnije je devalviranje struke i znanja mještana Čelića, osim njegovih nekoliko poslušnika, a i oni nisu na nekim funkcijama.  Naime, sve ustanove koje postoje u Čeliću, da ih ne nabrajam, vode i njima rukovode ljudi iz susjednih sela, pa i sa područja distrikta Brčko. Nema ni jednog čovjeka iz Čelića na rukovodećem mjestu, bilo koje ustanove. A gosp. Muminović kaže, da mi Čelićani, mrzimo njega i njegove Vražiće.

Čelić je, odmah poslije drugog svjetskog rata, imao  KUD, dramsku i folklornu sekciju, tamburaški orkestar... imao je čaršiju. 

Objekti Etivaža za sušenje šljive su bili među vodećim objektima te branše u bivšoj Jugoslaviji. Danas, ne da nerade, već su ih iz temelja porušili, u koje namjene i zbog čega, to građani Čelića ne znaju a gorkom mukom su ih gradili.

Bespravna gradnja, prodaja društvenog zemljišta- cvjetaju. 

Uvijek pred izbore počne neka izgradnja, pa tako izgradnja sportske dvorane na poligonu osnovne i srednje škole. Vjerovatno zbog nedostatka sredstava, gradnja je stala, ali zato ne mari gospodin Muminović.

Pored fabrike „Frigos“ udareni su temelji neke „ nove fabrike “ fabrike za preradu voća koja je trebalo da proradi u 11-tom  mjesecu 2010 godine i danas stoji s natpisom roka izgradnje i početka prerade. Dalje od površine zemlje nije se maklo.    

Sve su ovo činjenice gospodine Jašareviću, koje se mogu  provjeriti. Ima toga još što bi trebalo da probudi svijest gospodina Muminović Seada, da podsvjest proradi i razradi tezu njegove hrabrosti za ponovnu kandidaturu za načelnika ove Općine. Koja li je to sila što ga je natjerala? 

Istina, hvala Bogu, da nisu ovako prošla sela Općine Čelić, kao njen centar. Mi, čelićani, zaista nemamo ništa protiv toga, nemamo ni moralno pravo da ugrozimo razvoj bilo kojeg mjesta zajednice. Mi želimo uporedo normalan razvoj Općine u cjelosti da svi uživamo u plodovima svoga rada, jednakosti i pravičnosti, da živimo u slozi. 

Ovo i ovakvo stanje govori nam da je gospodin Sead Muminović postigao svoj cilj tezom „zavadi pa vladaj“, nažalost.  Stvorio je razdor, koji ne priliči civilizovanom čovjeku, razdor koji će biti teško uskladiti i stvoriti stanje koje je bilo prije njegove vladavine.

Stavovi izneseni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba