OrangeLady: Žena sam i ne obilježavam 8. mart

Radiosarajevo.ba

Danas se sjećamo početka borbe za bolji položaj žene u društvu. Borba za prava žene i dalje traje u BIH. Da li mi možete kazati kakav društveni položaj žena u BiH ima?

Piše: OrangeLady,  blog na stranici  Mreža mira

Aktivnosti žene najviše se opažaju kroz uloge pomažućeg člana domaćinstva i  žene koja obezbjeđuje potomstvo. U BiH samo 5 žena rukovode opštinama kao načelnice.

Danas 8. marta počinje demonstracija muškaraca koji bar ovaj dan nešto poklone svojim ženama, djevojkama ili ljubavnicama. Uloga žene kao majke uvijek se poštovala. Danas će biti veliki pazari u parfimerijama i cvjećarama. I niko neće opažati ženu sa svojim pravima i potrebama kao ravnopravni član društva nego kao porcelanske lutke.

Možda će se pojedine gospođe nadmetati čija je veća kesa i bogatiji buket cvijeća, jer znate dobijaju ih samo danas, jer je to odlika patrijahalnog društva u kojem živimo. Mada znam da te gospođe nisu krive, nego su tako naučene da to tako treba.

Znate, zastupaju se prava žena, ali se završe samo na kazivanju i kao mrtvo slovo na papiru. Ako ste žena srednjih godina i niste u braku svi će vas preispitivati da li to tako treba biti… tetka, strina, komšinica i svi ostali sa sela. Čudno, ali mog druga istih godina niko niti zapitkuje… ali on mora da završi škole i da se zaposli i ostvari pravo na starosnu penziju kao i većina muškaraca u odnosu na žene. Ti, ženo, požuri zakasniti ćeš, negdje, ni sama ne znam gdje. Muku mučim ako me neko pita za posao… neću moći ni kazati da želim dijete. Nisam poželjna ni kao poslodavac u odnosu na muškarca. I onako znam da se većina žena bavi poljoprivrednom delatnošću. Nije biznis za żene.

Mada mi nije jasno kako je veći broj zaposlenih muškaraca u odnosu na žene. Koji se kriteriji upotrebljavaju ako znam da je veći broj žena sa diplomom visoke škole? Logično je da pomislim da su otišle u onu grupu za poljoprivrednu djelatnosti ili su onda kao na početku priče u onu grupu neplaćeni pomažući članovi domaćinstva.

Kada smo već kod domaćinstva, samo 15 % žena u BiH je vlasnik stambenih nekretnina. Šta bi se desilo da 85%, bar eto na današnji dan, 8. mart, zatraži od svojih supružnika prepis imovine… pitam se šta bi se desilo? Vjerovatno bi se enormno povećala stopa razvoda brakova jer nismo naučeni da je OK biti različit i da bi trebali poštovati različitost.

Npr. da je komšinica vlasnica stana, a ne komšija. Međutim u većini slučajeva žene nisu vlasnice stanova nego u istim tim stanovima trpe različite oblike nasilja od fizičkog, ekonomskog, psihičkog i seksualnog. 50% žena u BiH je iskusilo neki vid nasilja. A sada nema one komšinice, tetke i strine da prijave to nasilje… jer u većini slučajeva bude i neprijavljeno. Većina izvršilaca nasilja su muškarci i to bračni partneri.

Tako je sa ženama u BiH.

Nisu baš ravnopravne niti se time mogu krasiti iako ih ima isti broj kao i muškaraca. Svjesne su da u većem broju diplomiraju, ali se ne zapošljavaju. Nisu dobri poslodavci, ali većinom ih je zaposleno kroz rad u poljoprivredi. Žena ako se zaposli, šta će sa djetetom? Dijete nema pravo da živi i prije nego se rodilo… Naučene su njih svega 50% da trpe neki oblik nasilja. I sve što imaju u porodici od imovine se prepisuje samo na muške članove porodice. Žene, ako imate automobil visoke klase onda će vas pitati i konstatovati da je to suprugov ili od svekra, ali tvoje ne može biti sigurno, jer žena si. Naučile su u velikom broju žene da je to sve Ok i sve te žene obilježavaju Dan žena u BiH.

Moja borba za moja prava, kao žene u BiH nije gotova i dalje se borim za naše bolje sutra.

 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak