Odjeci Summita Alijanse: NATO skicirao novu kartu bipolarnog svijeta, gdje je mjesto BiH?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Kako se i očekivalo, Samit NATO-a održan ove sedmice u Vilniusu, dominantno je bio posvećen Ukrajini i pronalaženju načina da se ovoj zemlji efikasnije pomogne u oslobađanju teritorija pod ruskom okupacijom.

 Piše: Edin Subašić, za portal Radiosarajevo.ba

Predsjednik Volodimir Zelenski vjerovatno je priželjkivao i više, obzirom na kataklizmu koja je snašla njegovu zemlju, ali svakako treba računati i s time da je Ukrajina, na nivou tajne diplomatije u Litvaniji dobila znatno veće garancije, nego se to može iščitati iz završnog komunikea Alijanse.

Historijski elementi Samita

Dakle, protekli Samit već nosi epitet „historijski“ zbog značajnih iskoraka Saveza. Kao prvo, razriješene su sve dileme oko pristupanja (i) Švedske čime je sada cijela Skandinavija (uz Norvešku od 1949. i Finsku 2023.) postala kompaktan prostor pod sigurnosnom zaštitom na sjevernom krilu NATO-a.

To je vrlo značajno, jer je sa obnavljanjem bipolarnih animoziteta posljednjih decenija Skandinavija postajala ranjiva tačka Saveza, a Baltik sve češće poprište špijunskih incidenata i ilegalnih prodora ruskih podmornica. Sada je to prostor gdje NATO dobija legalitet punog operativnog i kontraobavještajnog nadzora.

Drugi aspekt i posebna tema je konačni pristanak Turske za priključenje Švedske unatoč prigovorima za navodno švedsko “gostoprimstvo“ kurdskim ekstremistima. Taj zaokret Recepa Tayyipa Erdogana također ima historijsku težinu, jer se dogodio u jeku ruske agresije na Ukrajinu, pa je to postalo – opredjeljivanje Turske tj. otvoreno stavljanje na stranu Zapada, a protiv Rusije.

Konačnim „ZA“ pristupanje Švedske, Erdogan je očigledno izabrao partnera budućnosti. Iza toga stoje njegova očekivanja revitalizacije odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i Europskom unijom (EU), ali ne treba misliti da će se on odreći ekonomskih interesa u relacijama sa Moskvom.

U ovome treba prepoznati značaj Samita kakav je imao sastanak Roosevelta, Staljina i Churchilla u februaru 1945. kada se na Jalti odlučivalo o izgledu karte svijeta nakon II svjetskog rata. Samit u Vilniusu dao je zaključke o vremenu nakon ukrajinsko-ruskog rata. Iz istih se može iščitati da će se na sve načine onemogućiti da u ratu ovaj put pobijedi Rusija koja je ocijenjena kao „pogubni, destabilizirajući faktor“ i prijetnja evropskoj (!) sigurnosti.

Ono što nas najviše zanima, učesnici su tretirali i stanje u Bosni, a posebno u svjetlu krize prouzrokovane secesionističkim i antiustavnim djelovanjima vlasti bh. entiteta Republika Srpska te sve opasnijim „malignim uticajem“ Moskve na region, što se ovdje manifestira nizom oblika specijalnog djelovanja. Akcentirano je da i stanje na Kosovu destabilizira region i Evropu. Posljednji incidenti na sjeveru Kosova usko su povezivani sa ruskim obavještajcima i „wagnerovcima“ pa se NATO obavezao da će nastaviti djelovati i u ovom žarištu.

Poruke za Bosnu...

O Bosni je usaglašen sljedeći stav NATO-a:

"NATO snažno podržava suverenitet i teritorijalni integritet stabilne i sigurne Bosne i Hercegovine, u skladu s Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini i drugim relevantnim međunarodnim sporazumima. Potičemo pomirenje i pozivamo političke vođe da se suzdrže od razdorne i secesionističke retorike i djelovanja. Ostajemo predani euroatlantskim težnjama zemlje. Nastavljamo podupirati reformske napore i kroz novodogovoreni paket za izgradnju odbrambenih kapaciteta, kroz djelovanje NATO štaba u Sarajevu, koristeći širok raspon alata za sigurnost i partnerstvo, te kroz Program reformi zemlje s NATO-om. Potičemo Bosnu i Hercegovinu da iskoristi NATO-ovu podršku i intenzivira napore u ostvarenju reformskog napretka u ključnim područjima, uključujući prijeko potrebne političke, izborne reforme, reforme vladavine prava, ekonomske i odbrambene reforme, bez prejudiciranja konačne odluke o članstvu u NATO-u".

Za razumijevanje suštine poruka komunikea bitno je raščlaniti dominantne tačke i sintagme.

Porukom da „podržava suverenitet i teritorijalni integritet“ NATO se obraća akterima secesionističke politike u Bosni. Zatim, sintagma „...predani euroatlantskim težnjama zemlje...“ nosi poruku da je put ka NATO-u već izabrani pravac. A kako će se do toga doći govori nam poruka „...koristeći širok raspon alata za sigurnost i partnerstvo...“. Zatim se traži i od države da uz saveznički vjetar u leđa učini nešto na reformi ekonomije, vladavine prava, odbrane, sigurnosti itd. Završna poruka da svi ti procesi teku „...bez prejudiciranja odluke o članstvu...“ omogućava kompromis i najavljuje da nas očekuje momenat prevazilaženja otpora članstvu, a to će vjerovatno biti – referendum na nivou države.

Za ovaj posljednji korak pretpostavlja se da bi bio uspješan (pa će ga zato NATO i nametnuti) zbog procjena da najmanje 70 posto stanovništva države podržava članstvo kao način političke i sigurnosne stabilizacije zemlje.

Brčko, Drina, pojačanja?

U aktuelnoj sigurnosnoj situaciji bh. zvaničnici kao rješenje za tenzije i separatističke nakane ističu: (1) raspoređivanje jedinica NATO-a u Brčkom i Podrinju te (2) ojačavanje EUFOR-a.

Bosanski ministar odbrane Zukan Helez o tome kaže:

“Mislim, nije loše da oni budu tamo. Ali, NATO savez može brzo reagovati bez obzira gdje se nalazi. Građani, kad to vide, sigurnije se osjećaju. NATO je mobilan da u svakom trenutku može da pokriva prostor BiH. Ukoliko ovaj sastav EUFOR-a ne može odgovoriti zadatku, onda se poziva pojačanje, odaziva se NATO savez. To je sve uređeno dokumentima iz Daytona. Čuvamo teritorijalni integritet. Pratimo situaciju. Oni su tu i bitno je znati da je NATO veoma mobilan i spreman za svaku situaciju,“ objašnjava Helez i ističe da je još značajnija podrška koju Bosna i Oružane snage BiH kontinuirano dobijaju od NATO-a.

“Mi smo dobili još na samitu u Madridu pomoć za devet projekata u oblasti odbrane i tri za sigurnost. To je iznos od 54 miliona eura. Time je NATO pokazao da je uz BiH. Imamo dobro izvježbane pripadnike Oružanih snaga. Imamo deklarisanu bataljonsku grupu. Ne mogu govoriti o konkretnim stvarima, ali BiH preko članica NATO saveza dobija jaku opremu i mi to koristimo. Prilikom agresije Rusije na Ukrajinu glavni problem im je bio dobro naoružanje, jer vojnici nisu znali da ga koriste. Naše snage su već uvježbane i ustvari najviše se uzdam u naše Oružane snage,” dodaje Helez.

O eventualnim novim stranim trupama u Bosni nedavno se oglasio general-major Helmut Habermayer, komandant EUFOR-a koji potvrđuje Helezove opservacije o brzoj reakciji po potrebi i najavljujući novu vježbu EUFOR-a.

„Svakodnevno pratimo sigurnosnu situaciju. EUFOR može dovesti svoje dodatne trupe kad god je to potrebno. Stoga je dobar pregled situacije od ključne važnosti. Bliska saradnja EUFOR-a sa NATO-om zasniva se na sporazumu Berlin plus, koji omogućava EUFOR-u da se osloni na resurse NATO-a, kaže Habermayer. Aktiviranje i raspoređivanje rezervnih snaga  se svake godine uvježbava u okviru vježbe „Brzi odgovor“. Ove godine će se vježba održati od 10. do 23. septembra, a naša sposobnost za brzo raspoređivanje dokazana je i početkom 2022., kada je, zbog promjene ukupne sigurnosne situacije u Evropi, EUFOR reagovao u roku od 48 sati i rasporedio svoje rezervne snage srednjeg nivoa u Bosnu i Hercegovinu!“

Provincija u pozadini

I dok se u Bosni raspravlja o prevenciji eskalacije krize, Ukrajina je možda očekivala i promptni prijem u NATO, ali se to nije dogodilo. Ipak, Samit NATO-a završen je uz snažnu podršku Ukrajini, a saveznici su se složili oko trodijelnog paketa pomoći „...kako bi Ukrajinu približili Savezu.“ Države članice G7 potpisale su i zajedničku deklaraciju o bezbjednosnim garancijama Kijevu.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg naglasio je da su saveznici zaključili historijski dogovor o „...najdetaljnijim i najsnažnijim planovima odbrane nakon Hladnog rata...“ i najavio da će se NATO i Ukrajina od sada sastajati u Vijeću NATO-a kao ravnopravni partneri.

„Pozdravljam velike nove najave vojne podrške koje su dali saveznici na ovom samitu,“ rekao je Stoltenberg. „Dok Ukrajina nastavlja da oslobađa teritoriju, mi ćemo stajati uz njih, dok god to bude potrebno! Ukrajina je sada bliža NATO-u nego ikada ranije.“

Podsjećanja radi, vojna pomoć koja je već stigla u Kijev vrijedna je desetine milijardi dolara a tome treba dodati i obuku za rukovanje sofisticiranim oružjima za hiljade ukrajinskih vojnika.

Budući da je Rusija sada i zvanično, jednoglasnim stavom svih članica, označena krivcem za „...nezakoniti, neopravdani i ničim izazvani rat agresije protiv Ukrajine, koji je ozbiljno potkopao euroatlantsku i globalnu sigurnost i za koji mora biti u potpunosti odgovorna...“ te za „...očita ruska kršenja međunarodnog prava, Povelje Ujedinjenih naroda te obveza i načela OESS-a...“ jasno je da više nema dilema, niti prostora za unilateralna izuzimanja pojedinih članica iz stroja protiv Moskve.

I ma koliko tok rata danas izgledao neizvjestan, NATO i Zapad definirali su strateški  odnos prema Rusiji u budućnosti. U perspektivi se može naslutiti i neki novi međunarodni sud za ratne zločine ruskih trupa, obzirom da NATO iz Vilniusa poručuje:

„Ne priznajemo i nikada nećemo priznati ruske nezakonite i nelegitimne aneksije, uključujući Krim. Ne može biti nekažnjivosti za ruske ratne zločine i druge grozote, kao što su napadi na civile i uništavanje civilne infrastrukture koja lišava milione Ukrajinaca osnovnih ljudskih prava. Svi odgovorni moraju odgovarati za kršenja i zloupotrebe ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, posebno protiv civilnog stanovništva Ukrajine, uključujući prisilnu deportaciju djece i seksualno nasilje povezano sa sukobom....“ itd.

Dakle, nakon Samita u Vilniusu može se zaključiti da je početna konfuzija u redovima NATO-a i EU prevaziđena i da se nazire skica nove mape bipolarnog svijeta. Također, čini se i da je tok historije i globalnih kretanja krenuo pravcem koji odgovara ovoj našoj „provinciji u pozadini“ i pogoduje opstanku države Bosne.

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.