Ja mislim | (Ne)odgovornost prema državi BiH

Dok se Bosna i Hercegovina suočava s najozbiljnijim političkim i institucionalnim izazovima od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, dok se secesionistička kampanja Milorada Dodika ponovo zahuktava, praćena erupcijom govora mržnje i otvorene islamofobije, a Max Primorac, sin ustaškog aktiviste i lobista Zagreba, u Washingtonu Sarajevu podmeće "represiju" nad kršćanskim susjedima, nameće se pitanje gdje su "probosanski političari"?

Pozivi na "jedinstvo"

Eno ih, vode rovovske bitke jedni protiv drugih, svoje male ili velike zapjenušane "operacije"  - do istrjebljenja. Kao da je najveći problem u državi – kome će održati "žešću" konferenciju za medije.

U trenutku kada se otvoreno dovode u pitanje nadležnosti države, kada se testiraju granice ustavnog poretka i međunarodne podrške, gledamo sitno, pratikularno stranačko nadgornjavanje.

Primjerice, poziv Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i lidera vladajuće stranke Narod i Pravda, na "jedinstvo" zvuči šuplje onog trenutka kada već u narednoj rečenici slijedi napad na Demokratsku frontu (DF) Željka Komšića osobno ili Stranku demokratske akcije.

Ne možete tražiti "sabornost", a istovremeno dijeliti etikete i produbljivati rovove.

Kuda to vodi? To nije državni refleks, to je predizborna taktika.

Državnik prvo smiruje, pa okuplja. Ne proziva, pa poziva.

S druge strane, budimo realni, ni politički jastrebovi iz DF-a i SDA ne propuštaju priliku da "Trojku" napadnu i kad treba i kad ne treba. Kao da im je važnije dokazati vlastitu ideološku dosljednost nego sačuvati minimum političke stabilnosti.

Kao da je važnije otkriti gaf nekih od koloritnih likova iz aktuelne vlasti, pa i po cijenu nastavka destruktivnih operacija saveza SNSD–HDZ na domaćem i međunarodnom planu.

Kritika je legitimna i potrebna, ali stalna kampanja protiv eventualnih saveznika u trenutku krize djeluje više kao politički narcizam nego kao odgovorna borba za državu.

Rezultat? Građani gledaju kako oni koji se zaklinju u Bosnu i Hercegovinu ne mogu sjesti za isti sto bez uvreda!

Nastavak atomizacije 

Dok se probosanski blok i dalje atomizira, oni koji otvoreno osporavaju državu djeluju koordinirano i strateški. To je suštinska razlika – jedni se nadmeću za dominaciju unutar istog biračkog tijela, drugi rade na promjeni političke realnosti na terenu.

Ako je država zaista ugrožena, a jeste, onda su sujete luksuz koji više ne možemo priuštiti. A ako nije – onda neka nam to jasno kažu i dokažu.

Sve između je političko licemjerje koje Bosnu i Hercegovinu košta više nego što smo spremni priznati.

Sarajevski, probosanski političari moraju napokon odgovoriti na suštinsko pitanje – je li im važnija država Bosna i Hercegovina ili izborna kampanja za Opće izbore u državi na koju se otvoreno atakuje?

Do odgovora na ovo pitanje gledat ćemo i dalje otvorene udare na same temelje bosanskohercegovačke državnosti i zidanje novih logora za nove-stare "Druge" u postfašističkoj Evropi.