Nejra Musabašić-Périon: Kako se danas osjećaju Bosanci u Francuskoj

Danas smo svi Charlie

Kada su pitali Charba šta bi poručio onima koji su zapalili bivšu redakciju Charlie Hebdo, rekao je: "Poručio bih da pročitaju Kur'an jer ga sigurno nisu pročitali mada vjerujem da ni ne znaju čitati..." 

Ubijen je jučer.

Piše: Nejra Musabašić-Périon za Radiosarajevo.ba

Jučer su u Parizu, također, ubijeni Ahmed Merabet, policajac i Mustapha Ourad, lektor koji je radio 15 godina u Charlie Hebdou...

Ubijeni su ljudi, humanisti, branioci slobode govora i branioci demokratije. Ubijeno je 12 osoba, a ranjena je cijela francuska nacija jer u Francuskoj postoji samo jedna nacija, jedna nacionalnost - francuska.

Danas je Francuska Charlie! Danas svi Francuzi dijele istu bol, istu tugu i nevjericu. Širom Francuske organiziraju se masovni skupovi, u firmama i svim javnim ustanovama odaje se počast žrtvama napada. Danas su svi Francuzi ujedinjeni u odbrani slobode! Danas je Dan žalosti!

A sutra?

To je za sve nas pitanje bez odgovora! U Francuskoj, pod utjecajem ekonomske krize i ekstremista, već mjesecima rastu rasizam, ksenofobija i islamofobija.
Od najmanjeg sela do Jelisejske palače raspravlja se o problemu koji predstavlja islam, o šoku i čak ratu civilizacija…

Preplašeni neizvjesnom budućnosti, sve više i više Francuza, pogotovo onih najugroženijih, stigmatizira muslimane kao odgovorne za sve društvene probleme počevši od kriminaliteta do nezaposlenosti. Nije rijetko čuti i pročitati komentare: ''Mi smo kod kuće'', ''Dolaze u Francusku da nam kradu radna mjesta i socijalnu pomoć''.

Jedan od karakterističnih simptoma te rastuće islamofobije je činjenica da je knjiga esejiste Erica Zemmoura, u kojoj se izlaže teorija ''zamjene stanovništva u Francuskoj'' rasprodana u decembru prošle godine u 500.000 primjeraka za samo nekoliko dana. U toj knjizi autor nam, ni manje ni više, objašnjava da će muslimani postati najbrojnije stanovništvo u Francuskoj ako se ne donesu radikalne mjere protiv imigracije uključujući i njihovu deportaciju...

Kako sati odmiču, taj ''antimuslimanski osjećaj'' kako ga nazivaju francuski mediji, ponovo se javlja. Čujem da se pucalo na muslimanske vjerske objekte, tu i tamo čitam nebulozne komentare ekstremista koji javno i glasno apeliraju na rat protiv islama.

Ipak, za većinu Francuza sutra je sinonim neizvjesnosti.

Pitali su me kako se danas osjećaju Bosanci u Francuskoj i kakav je odnos Francuza prema Bosancima?

Iz mog iskustva i iskustva mojih brojnih prijatelja, konstatiram da je Francuska bila i ostala ''zemlja dobrodošlice'' kako je tradicionalno nazivaju. U gradu Nantesu u kojem živim, glavni trg na kojem su se svakog petka tokom rata u Bosni i Hercegovini, sastajali brojni Nantežani revoltirani inertnim političarima, već niz godina nosi ime Trg Sarajevo. Iz grada Nantesa kao i iz mnogih francuskih gradova otišli su za Bosnu i Hercegovinu brojni humanitarni konvoji za vrijeme rata, a i nakon katastrofalnih poplava prošle godine.

Francuska nas je prihvatila kao žrtve rata i pružila nam pomoć, nove domove, posao, školovanje. Za razliku od Njemačke koja je nakon Dejtonskog sporazuma organizirala povratak izbjeglica, Francuska nas je prihvatila kao svoje i omogućila nam da postanemo Francuzi…

Ipak, uvijek sam se čudila nepoznavanju, čak i obrazovanih Francuza, situacije na Balkanu. Nakon odgovora na pitanje odakle dolazim, odgovor je gotovo uvijek: jao, to je kompleksno, ja ništa ne znam o tome, možeš li mi objasniti.

To isto nepoznavanje je prisutno kada se radi o islamu. Većina Francuza zapravo konstantno poistovjećuje islam s afričkim ili arapskim ''paganskim'' običajima kao što i asimilira rigoroznu praksu islama s muslimanskim porijeklom.

Time je mojim prijateljima uvijek bilo u najmanju ruku čudno da potječem iz muslimanske porodice s obzirom na moje odjevne i prehrambene navike. Dok su širom Francuske, katoličke bogomolje puste, Francuzi katoličkog porijekla ne razumiju da od pet do šest miliona francuskih muslimana, samo 33 posto se izjašnjava kao vjernici.

Iz tog nepoznavanja se rodio strah koji je prevladao društvom i mnogima pomračio um. No, kroz historiju Francuska nam je pokazala da ''Sloboda, jednakost, bratstvo" nije samo državna deviza ili politička parola. To su temelji francuskog društva jos od davne 1789. godine.

Danas su Francuzi pokazali da su ujedinjeni u odbrani slobode.
Danas je Dan žalosti! A sutra?