Nedim Jahić: Pod čizmom nove vlasti...

Piše: Nedim Jahić za Radiosarajevo.ba

„Izdajnik sam bio volonterski...što kažu, i gazdu smo rušili o svom trošku.“ Đorđe Balašević

Opet je proljeće u Sarajevu. Nebo merači neke sunčane dane, kažu upućeni da ćemo se izvući i iz ovog bunila. Rijetki se nisu stigli prodati, upućuje ih se da je nevakat za govorenje o onome što jest, te se podstiče na mudru tišinu zarad upitne im svijetle budućnosti. Građani i građanke ni ovog puta nisu bili sretne ruke, pa sam opet pao na teškom paru. Između jednih i drugih, izabrali su oboje, sada im jedino preostaje da se za krivicu optuže neki treći, četvrti, šesti.

U mom kantonu stigla je nova vlast, uživa visok stepen legitimiteta, jer iza koalicije stoje građani i lijeve i desne obale uvjerenja. Mali su postali veliki, razgrabile su se pozicije, osjeti se da su neki predugo bili u oporbi, pa se istresaju u svoj svojoj novopridošloj moći.

Okomili su se na kulturnjake, aktiviste, intelektualce, na gibanja i pokrete, te raznorodna druga dešavanja naroda. Biti će, tvrde, po njihovom, ili nas biti – neće, a mi bi se trebali prepasti, kao da se ovaj cijeli sarajevski mistični puteljak ideja i nije razvio da bi se protiv tiranije i borio.

Smiješno, onako podmuklo i opskurno, poglavnici i doglavnici, članovi odbora i drugih organa odlučivanja, okomili su se na mudrije i naprednije od njih, a u svrhu liječenja vlastitih kompleksa i frustracija. Njihov izbor da se ponašaju isto, ispravka, mnogo gore, nego oni koji su prije njih bili, svakako će ih skupo koštati, ali je pred nama skupih par godina koje valja izgurati pod njihovom čizmom.

A trebali bi biti bolji. Ne govorim to zato što sam vjerovao u njih, naprotiv, ja sam izabrao neke četvrte i šeste. Govorim to, jer su u njih vjerovali mnogi oko mene. Mudri i pametni ljudi, svi oni koji su trpili mnogo zbog svog odbijanja da stanu uz sve te ranije vlasti i vođe. Mlada lica, nasmijana i neiskvarena, oni svi što nisu znali da mrze, svi ti neki ljudi sa društvenih margina, buntovni i drugačiji od mase.

Misleći putnici, oni koji su bili spremni da trpe za ideju, što su otvoreno upozoravali na propuste i greške tamnih gospodara, svi oni što su ostali zabilježeni kao nepokorni i neukrotivi. Nepotkupljivi i svi koji nisu mislili na sebe i svoj položaj kada su govorili šta misle, vjerujući u borbu za opće dobro. Da, svi ti koji nisu ušli u stranke da bi sagradili karijere, koji su ostali ponositi, čvrsti i uzdignutog čela. Dosljedni. Sve njih ste zajebali. I to baš u onom Sarajevu, koje je čuvalo opstanak onoga o čemu ste govorili, upravo toga što ste već stigli izdati. To Sarajevo, slobodno i divno, od sada uz vas...više stajati neće. U svoje ime...barem.