Nedim Jahić: Magična je i zelena trava

Taj čudesni svijet web-portala omogućava nam svu širinu slobode izražavanja, u  kojem su, nekim neobičnim spletom okolnosti, brojni likovi poput mene, ali i blago mračniji, sa margina javnosti stigli u zonu prividne relevantnosti.

Piše: Nedim Jahić za Radiosarajevo.ba

Motivi su mahom legitimni, budući da pokušavamo reći nešto što mislimo da niko nije rekao, s tim u vezi se lavovski boreći za svoj komad društvene teme. Svako malo se pojavljujemo sa par redova teksta, nadajući se da će nas rodbina i prijatelji podijeliti, te u tim nastojanjima mi je uvijek nekako bilo bitno da samog sebe ne shvatim baš preozbiljno. Eh, imam ti jednog takvog, što samog sebe persira, da ti tako to kažem.

Profil je standardni, drži da je njegova posljednja, te da se ima pitati za raznorodne tematske cjeline. U suštini je najbolje na te škrabotine ne reagovati, budući da mu time dižeš vidljivost, a valjda mu je i cilj da povuče kakvu navalu čitalaca, koji bi došli u goste i provjerili navode teških optužnica koje bi mi pisali kao odgovor na pizdarije koje ispiše.

Vaistinu, ovaj ozbiljniji komad budale i kolumnista u nastojanju, koji se najčešće običava baviti homofobnim ispadima i teorijama 'zelenog kukca', poprilično se držeći sigurnog prostora drage nam Federacije, tek ponekad se nespretno bavi ozbiljnim temama koje uistinu imaju veze sa relevantnim problemima za Bošnjake, o čijem spašavanju ima tendenciju da govori, poluspomenuti publicista. 

Lako ga je prepoznati, isti u najmanju ruku nema sposobnosti razaznati prioritete svog aktivističkog djelovanja u zajednici, a ove sedmice se poduhvatio analize etničke strukture igrača FK Sarajevo. Naravno, nije tekst govorio samo o tome, jer ne može takav blistavi um zadržati fokus ni do trećeg pasusa, ali dobar komad svog sedmičnog oglasnog prostora je posvetio ovoj temi.

Potresen je, kako kaže, ovaj novopečeni pratilac zbivanja vezanih za tim sa Koševa, što su “tek dvojica u prvih jedanaest Bošnjaci”, zaključujući da je “Sarajevo” postalo “velikosrpski klub”. Već vam je jasno kako ovaj umnjak od čovjeka, vuče vrlo zanimljive linije zaključivanja koja potvrđuju o kakvom se gospodaru logike radi.

Isti se dalje zabrinuto pita kako “Sarajevo može dozvoliti da počne ličiti na fudbalske klubove u Bijeljini, Trebinju ili Banjoj Luci?”, premda Sarajevo ima euro-licencu, za razliku od ovih sa kojim ih poredi, ali i šampionske generacije predvođene Brozovićem i Pašićem, u koje se pitac baš i ne razumije.

Ako je već mislio na strukturu igrača prema vrsti bogomolje u koju odlaze, mogao bih ga uputiti, pa bi se nerelevantni i zabezeknuo kada bi čuo za neke klubove iz okoline Bijeljine ili Banje Luke, te saznao kakvih sočnih “prihvatljivih” imena tamo ima među golgeterima, al' bezbeli da ne voli zalaziti po tim prostorima voljene nam domovine, pa mi je džaba upućivati.

Pobraja budala imena fudbalera, želeći nam spiskom dočarat snagu pozicije svog slučaja, zaključujući na kraju, onako mudro i stručno kako zna, “da nema Sarajeva bez Mehmeda i Asima, makar upola da su”.

Jedno je sigurno, duhovni vođa homofobije, od ove sedmice počinje pratiti i fudbal, bezbeli da ne bi bilo muški da ne prati. Sa sjeverne tribine Koševa, svake utakmice odjekuje “Jedna si jedina”, dok pratilac premijerligaških transfera nastavlja pisati o “bošnjačkoj samomržnji” u redovima Sarajeva.

Njegovog junaštava nema, niti ga je bilo, ni u Prijedoru, ni u Srebrenici, ni u Višegradu. Tamo su, mjesto njega – velikog bošnjačkog revnitelja, stajale žene i majke naspram omraženog MUP-a RS-a, a on se nastavlja baviti veznim redom fudbalskog kluba iz glavnog grada. Magičan je taj svijet portala, kao što je magična i zelena trava. Zapali i diši duboko. Bezbeli. Prihvatljive je boje.

Tekst sa web-portala Saff.ba na koji se autor osvrće je naknadno uklonjen.