Mini-feljton | Smrt Ante i Jugoslavije

Portal Radiosarajevo.ba donosi treći, posljednji nastavak mini-feljtona "Ante od Jugoslavije" povodom izlaska istoimene knjige profesora Dragoslava Petrovića u izdanju novosadske izdavačke kuće "Prometej".

Bilježeći događaje vezane prije svega za jednu izuzetnu ličnost i period historijske prekretnice na ovim prostorima, sve vrijeme sam imao osjećaj da barem pokušavam da doprinesem očuvanju što je moguće realnije slike o "vremenu koje se udaljava", kako je to lijepo rekao veliki književnik Mirko Kovač.

Ovako na u knjizi Ante od Jugoslavije, sjećanje na posljednjeg premijera, bilježi autor:

Sjednica Predsjedništva SFRJ u Sarajevu

Prema ranijem dogovoru 22. februara (1991) održana je sjednica Predsedništva SFRJ u Sarajevu u proširenom sastavu. I dogovorena je nova za 1. mart u Beogradu za koju bi posebna stručna grupa trebalo da pripremi prijedloge za ustavno-pravnu proceduru za izdvajanje iz Jugoslavije na ustavan i sporazuman način.

Na toj sednici, predsjednik Predsedništva Crne Gore Momir Bulatović iznio je zajedničke principe, usaglašene sa predsjednikom Republike Srbije Slobodanom Miloševićem o budućem ustavnom uređenju Jugoslavije. Prema tom konceptu novo ustavno uređenje treba da bude demokratska federacija, kao savezna država, a ne kao konfederacija niti savez država...

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Na toj sednici, Ante Marković je članovima proširenog Predsjedništva predočio sljedeće činjenice:

"Bez dodatnih sredstava nemamo baš nikakve šanse da spriječimo socijalnu i sve ostale erozije  koje će iz nje proizići. A nikakva sredstva Jugoslavije ne može dobiti bez dogovora sa Međunarodnim monetarnim fodnom (MMF). Nijedan dolar a kamoli četiri milijarde dolara. Ako postignemo dogovor o minimumu zajedničkih funkcija, ugovor sa MMF-om možemo potpisao za mjesec, ili dva mjeseca."

Međutim, nakon sjednice, bez obzira na rečeno i predloženo, Alija Izetbegović dao je eksplicitnu, pesimističnu  izjavu u pogledu opstanka federacije u tadašnjem obliku:

"Lično mislim da jedinstvenog rješenja – bilo federalnog, bilo konfederalnog – za Jugoslaviju više nema. Ako možemo da ostanemo na okupu, vjerovatno ćemo morati da pređemo Rubikon i krenema ka asimetričnoj federaciji".

Šest tačaka Veljka Kadijevića

U periodu od 12. do 15. marta u Beogradu je održano nekoliko sjednica Predsedništva SFRJ, od kojih je jedna imala karakter skupa Vrhovne komande. Njoj su prisustvovali i drugi članovi najviših državnih organa. Veljko Kadijević, zajedno sa saradnicima predložio je donošenje mera, formulisanih u šest tačaka:

• Podizanje mjera pripravnosti (neka vrsta vanrednog stanja),
• Suspenzija svih zakona koji su u suprotnosti sa saveznim Ustavom,
• Podizanje borbene gotovosti i mobilizacija kako bi se sprečio građanski rat, spriječila inostrana vojna intervencija i zaštitile spoljne granice,
• Razoružanje paravojnih formacija, a rukovođenje teritorijalnom odbranom i regrutovanje vojnih obveznika premešta se u nadležnost oružanih snaga,
• U republikama koje žele odcepljenje od Jugoslavije organizovati referendume u kojima bi se svi narodi izjasnili da li žele da ostanu u Jugoslaviji,
• Poslije najviše šest mjeseci donio bi se novi ustav zemlje i organizovali višestranački izbori.

Za usvajanje predloga bili su Borisav Jović, Branko Kostić, Nenad Bućin i Riza Sapundžiju, a protiv su glasali Stjepan Mesić, Bogić Bogićević, Vasil Tupurkosvski i Janez Drnovšek. Prijedlog nije prihvaćen a nezadovoljni Jović naglasio je (najavio ono što će uslijediti – prim. D. B.) da je "logično očekivati zahtjeve srpskog naroda za organizovanjem Srba u Hrvatskoj i stvaranje srpske vojske, te da rukovodstvo Srbije te zahtijeve mora poštovati, jer ne može ići protiv srpskog naroda".

Odmah nakon odbijanja predloga Jović je najavio ostavku...

"Ante krvavih ruku"

Pojašnjavajuči stav Savezne vlade, Marković je izjavio: "Savezno izvršno vijeće (SIV) nema namjeru da zadrži staru federativnu Jugoslaviju, već da stvari novu zajednicu".

Što se tiče regruta, što se mene tiče, ja bih sve demilitarizovao, jer je očito da su zemlje koje su izgubile rat i bile primorane da nemaju vojsku, najbrže napredovale.

Ali nestao je jedan blok, ali nije uklonjen NATO i ne zna se da li će biti novih strateških preraspodjela u svijetu

Govoreći o situaciji u Sloveniji profesor Petrović navodi izjavu generala Veljka Kadijevića.

"Štab Vrhovne komande mogao je lako pripremiti i izvesti operaciju kojom bi se Slovenija bacila na koljena. Ali zašto bismo to činili: Zašto da u Sloveniji ginu vojnici i starješine drugih nacionalnosti, ako su oni za Slovence tuđini i okupatori".

Prilikom dolaska delegacije Savezne vlade, pred zgradom slovenačke vlade dvojica građana (koji, očito nisu bili Slovenci . pr. a.) su neometano držali transparent sa natpisima:

"Ante ratni zločinac", "Ante krvavih ruku" , "Na rukujte se sa ubicom".

Smjena

U Saveznoj skupštini i njenim odborima trajala je "rašomonijada" povodom izjašnjavanja o inicijativi za smenu Markovića i Savezne vlade. Odbor za unutrašnju politiku SFRJ je u četvrtak 5. decembra bio primoran da usvoji korekciju zaključaka sa sednice Saveznog veća o razrješenju premijera, zato što inicijalni prijedlog nije dobio potrebnu dvotrećinsku većinu...

Ovu tačku dnevnog reda započeo je predsjednik Odbora Branko, pri čemu je optužio Markovića za sljedeća tri propusta:

• Odgovornost za uvoz oružja u Hrvatsku i Sloveniju,
• Tolerisanje paravojnih i partijskih vojski,
• Odnos prema stranim faktorima (zajedno sa Lončarom) i nastojanje da se EZ uvuče u proces rešavanja stanja u zemlji.

Odlazak

U ponedeljak, 28. novembra 2011. uveče, čini mi se da je bilo već dosta kasno, neočekivano me je pozvao Dušan Mijić.

"Sigurno si već čuo?

"O čemu, šta hoćeš da kažeš?"

"Umro je Ante!"

"Ne mogu da verujem. Pa, nedavno smo razgovarali..."

Nakon kremacije u Zagrebu, urna je 7. decembra 2011. položena na Boninovu, groblju u Dubrovniku, gradu u kojem je Marković proveo ranu mladost i završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje...

Na grobnom mjestu gde je u Dubrovniku pohranjena urna sa Markovićem ostacima nema uobičajenog natpisa, imena, prezimena, godine rođenja i smrti...

Umjesto toga ostavio nam je proročanstvo u naslovu prvog dijela našeg mini-feljtona ovog prikaza:

"Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije Europe."

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba