Mile Stojić: Umro je Tadeusz Rosewicz

Piše: Mile Stojić

Umro je Tadeusz Rosewicz

U ravnoj Poljskoj. Hoće li biti sahranjen

U katedrali sv. Ivana

Čiji je prah četredeset četvrte

Pokvasio suzama. Bez mržnje

Na Ruse i Nijemce?

Nisam ga upoznao

Jednom sam ga vidio u Frankfurtu, na Sajmu

Dvije tisućite godine.

Zlatna pjena października

Uplitala se u njegove srebrne vlasi.

S njim su na bini sjedjela

dva poljska Nobelovca

Sijedi Milosz sa štapom

I mršava Szymborska s  pogledom

Što je prkosio njemačkoj kiši.

Rozewicz to je Ružévič!

Ispravila me je strogo djevojka na ulazu

Kao da sam krivo izgovorio ime Jahvino

Čitao je na njemačkom

Svoj testament mladom pokoljenju

Gledao sam njegove stvarne suze.

A iz poljskih riječi tek sam razabrao

Da poezija može spasiti narod

Samo ondje kud je promarširala

Armia Krajowa.