"Mala žrtva, mala kazna"

Piše: Emir Imamović

Senad Šahinpašić Šaja nije nikoga ubio, istukao, ma niti prijeko pogledao. On je samo planirao zločin: silovanje maloljetne kćerke Edina Vranja, šefa Odjela za borbu protiv organiziranog kriminala Ministarstva unutarnjih poslova Federacije BiH. A za to, planiranje dakle, predviđene su „male kazne“, pa nije bilo razloga u pritvoru držati jednog od najbogatijih i najuticajnijih Bošnjaka.

„Senad Šahinpašić Šaja bit će optužen za planiranje krivičnog djela, no s obzirom da se radi o djelu za koje su predviđene male kazne, Šahinpašić neće dugo biti zadržan u pritvoru“, rečenica je izdvojena iz teksta Dženane Karup-Druško, hroničarke zbivanja u sarajevskom podzemlju.

Ona, rečenica, ispisana bijelim, podebljanim slovima i podvučena crnim, pruža se preko 24. i 25. stranice posljednjeg broja magazina Dani, nedjeljnika koji se kod kolportera u bosanskoj prijestolnici pojavljuje četvrtkom, a u ostatku zemlje petkom. Ovoga petka, ma već i četvrtka, bila je to stara vijest. Senad Šahinpašić Šaja je pušten iz pritvora!

On, Senad Šahinpašić Šaja, uostalom, nije nikoga ubio, istukao, ma niti prijeko pogledao. On je samo planirao zločin: silovanje maloljetne kćerke Edina Vranja, šefa Odjela za borbu protiv organiziranog kriminala Ministarstva unutarnjih poslova Federacije BiH. A za to, planiranje dakle, predviđene su „male kazne“, pa nije bilo razloga u pritvoru držati jednog od najbogatijih i najuticajnijih Bošnjaka, bliskog prijatelja neostvarenog prijestolonasljednika Bakira (Alije) Izetbegovića – lično i vlasnika Dnevnog avaza i pripadajućih mu izdanja i nekretnina, bosanskog partnera Miroslava Miškovića, Fahrudina Radončića – personalno.

Čovjek je, rekosmo, tek planirao zločin! A svi znamo kako su velike razlike između planiranja i izvršavanja: za prvo treba zločinački um, a za drugo i višak snage. Makar se radilo i o djevojčici.

Edin Vranj i Senad Šahinpašić Šaja nisu lice i naličje današnjeg Sarajeva i elite najbrojnijeg naroda BiH, nego sasvim suprotno. Senad Šahinpašić Šaja i Edin Vranj su lice i naličje današnjeg Sarajeva i elite najbrojnijeg naroda BiH. Potonji je, naime, pošten toliko da, kako bi Selimović kazao, treba odati priznanje njegovoj ludosti. On, Edin Vranj, šef Odjela za borbu protiv organiziranog kriminala Ministarstva unutarnjih poslova Federacije BiH, najzaslužniji je za hapšenje i procesuiranje ganga Muhameda Ali Gašija, zelenaške bande koja je bila na najboljem putu da silom ili više puta ponovljenom silom preuzme, pored ostaloga, najatraktivnije sarajevske nekretnine, otpremajući rafalima konkurenciju s bojnog polja. On, Edin Vranj, zajedno sa saradnicima naravno, najzaslužniji je i za razotkrivanje mreže Gašijevih suradnika, prijatelja i pokrovitelja s kojima je iz ćelije dogovarao zastrašivanje svjedoka, dobijajući prijedloge načina kažnjavanja šefa Odjela za borbu protiv organiziranog kriminala Ministarstva unutarnjih poslova Federacije BiH. Kojem je, ponovimo, trebalo silovati kćerku. A to je, da utvrdimo gradivo, samo planiranje zločina, za što je predviđena „mala kazna“.

Senad Šahinpašić Šaja spada u one ljude s viškom para i manjkom poznatih zanimanja za koje se u novinarskom autocenzuriranom novogovoru kaže da su kontroverzni. Prije rata – a u Bosni će se, jer drugačije biti ne može, svako i svačije vrijeme mjeriti do 1992. i nakon 1995. – Šahinpašić je bio ugledni fočanski piljar. Početni kapital je, međutim, stekao trgujući knjigama, ne birajući načina kako da ih unovči. Ako je trebalo i stavljanjem šajkače, kao kada je u Čajniču prodavao roman Nož Vuka Draškovića. Iako nikada nije bio član Izetbegovićeve Stranke demokratske akcije, početkom devedesetih mu se povjerava posao od velikog značaja i još većih para: nabavka vojne opreme za Armiju BiH! Za to je, uostalom, imao sve uslove i zadovoljavao kriterije predsjedničke obitelji: manjak morala, još manje vojnog znanja i spremnost na sve. Zauzvrat, nikada nije ispitano kako je usput gomilao svoje bogatstvo, dok je potjernica njemačkog Interpola za Šahinpašićem u Sarajevu skrivana više od pola decenije.

Kako god, u tim je godinama počelo jedno divno prijateljstvo, ono između Izetbegovića mlađeg i Senada Šahinpašića, vremenom obogaćeno vezama sa svim značajnijim pripadnicima nove elite: od pomenutog Fahrudina Radončića ili nepravedno izostavljenog poglavara bosanskih muslimana Mustafe efendije Cerića, do ratnog komandatnta odbrane Srebrenice Nasera Orića, nedavno uhapšenog zbog kamatarenja i to u društvu sina Senada Šahinpašića! Što je, kako će tata Šaja kazati, bio razlog njegove ljutnje i pominjanja silovanja, iako nije znao da li Vranj uopće ima kćerku. (Kao što, naravno, „nije znao“ ni ima li suprugu, majku, sestru... ali se nije sjetio da bi se i njih moglo silovati.)

Edin Vranj i Senad Šahinpašić Šaja nisu, ponovimo i to, lice i naličje današnjeg Sarajeva i elite najbrojnijeg BH naroda, nego sasvim suprotno. Senad Šahinpašić Šaja i Edin Vranj su lice i naličje današnjeg Sarajeva i elite najbrojnijeg BH naroda. Potonji naime i dalje vjeruje kako je posao policije da se bori protiv kriminala, dok je prvi kerber društva u kojem odabrani hoće, mogu i smiju kazati da se „ne boje ni Allahovog, ni suda naroda“. Kao Senad Šahinpašić Šaja koji je, eto, tek planirao zločin. Za što je predviđena „mala kazna“. Jer je i moguća žrtva takva: kćerka Edina Vranja ima četiri godine.

e-novine/radiosarajevo.ba