Magistrica ne može predavati srpski jezik u RS-u

Ja, Mirela Buljubašić-Mujić, rođena u Doboju 1987. godine, završila sam dodiplomske i postdiplomske studije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanski, hrvatski, srpski jezik gdje sam stekla zvanje magistrice 2012. godine. Sa tom diplomom sam konkurisala na radno mjesto profesora srpskog jezika i književnosti u JU „Srednja medicinska škola“ Doboj, RS, 17. januara 2017. godine, počinje svoju priču objavljenu na Školegijum.ba u tekstu pod nazivom Zašto je ruski srpskiji od hrvatskog i bosanskog

Poučena iskustvom iz 2011, kada sam u Osnovnoj školi Vuk Stefanović Karadžić u Doboju udaljena sa testiranja, jer moja stručna sprema nije odgovarala traženoj za to radno mjesto, kontaktirala sam telefonom Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a da bih saznala ispunjavam li uslove za navedeni konkurs. Ljubazne tete iz Ministarstva su mi odgovorile, nakon što sam im saopštila naziv moje stručne spreme, da u njihovom Pravilniku ne postoji takvo zvanje, te da ja, stoga, nisam verifikovana za to radno mjesto.

Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, u svom pravnom i administrativnom okviru ima i donesen Pravilnik o vrsti stručne spreme nastavnika i stručnih saradnika u srednjim tehničkim i srednjim stručnim školama.

U Službenom glasniku Republike Srpske, br. 80, 12.09.2014., objavljen je Pravilnik o izmjeni Pravilnika o vrsti stručne spreme nastavnika i stručnih saradnika u srednjim tehničkim i srednjim stručnim školama, gdje u Prilogu broj 1, koji je vezan za vrstu stručne spreme nastavnika za odgovarajući predmet, stoji da nastavu za srpski jezik i književnost može da izvodi: a) profesor srpskog jezika i književnosti, b) profesor italijanskog jezika i književnosti i srpskog jezika i književnosti, c) profesor ruskog i srpskog jezika i književnosti.

Stoga, postavlja se pitanje: zašto srpski u kombinaciji sa italijanskim i ruskim može da prođe, a sa hrvatskim i bosanskim ne?

Dana 09.10.2015. u Službenom glasniku Republike Srpske, br. 83, ministar prosvjete i kulture donosi Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o vrsti stručne spreme nastavnika i stručnih saradnika u srednjim tehničkim i srednjim stručnim školama, u kojem se gore navedenim zvanjima dodaje i zvanje – diplomirani filolog – srbista. U istom ovom Pravilniku o izmjeni i dopuni važećeg Pravilnika dodaje se i jedan novi član, 20a, koji glasi: Nastavu i druge oblike vaspitno-obrazovnog rada iz odgovarajućih predmeta mogu izvoditi i lica kojima je u diplomi i dodatku diplome navedeno da mogu istu izvoditi.

U dodatku moje diplome, u poglavlju 5. Informacije o funkciji kvalifikacije, pod rednim brojem 5.2. stoji: DIPLOMA MAGISTRA Filozofskog fakulteta u Sarajevu omogućuje nosiocu zakonski zaštićenu akademsku titulu magistra s kojom može obavljati profesionalne poslove iz oblasti, odnosno usmjerenja, koje je studirao u skladu sa Nastavnim planom i programom.

Ohrabrena članom 20a i onim što piše u Dodatku diplomi, šaljem sve potrebne dokumente u Srednju medicinsku školu Doboj. Testiranje kandidata je zakazano za 9h, nakon čega slijedi intervju. Konkursna komisija je prvo pročitala kandidate sa nepotpunom dokumentacijom. Jedna gospođa je imala nepotpisanu prijavu, druga je predala neovjereno uvjerenje o radnom iskustvu, a onda sam došla na red i ja, jer su me svrstali u istu grupu.

Usmeno obrazloženje komisije se sastojalo iz izlaganja navedenih stručnih zvanja koja su potrebna za izvođenje nastave srpskog jezika i književnosti u skladu sa Pravilnicima. Komisija poštuje Pravilnike Vlade. Kada sam se pozvala na član 20a, uputili su me na njihovu Pravnu službu i zamolili me da napustim učionicu koja je bila predviđena za testiranje kandidata.

Sedam dana kasnije dobila sam Odluku u čijem obrazloženju stoji da ne ispunjavam uslove konkursa radi nepotpune dokumentacije, odnosno, da nisam priložila odgovarajuću diplomu o vrsti stručne spreme nastavnika za predmet srpski jezik i književnost propisanu Pravilnikom.

Sva ova priča vrti se oko Pravilnika i Pravilnika o izmjenama i dopunama postojećih. Međutim, gdje je tu Zakon? Zakon o srednjem obrazovanju Republike Srpske nije definisao određene stvari po pitanju stručne spreme, te se stoga pojedinosti razrađuju pravilnicima. U Zakonu o srednjim školama stoji sljedeće: U školama se ne može vršiti diskriminacija nastavnika ili nekog drugog zaposlenog pri imenovanju, uslovima zaposlenja, napredovanju ili bilo kojoj drugoj odluci u vezi sa tim licem, na osnovu toga što je u školi, u usmenom i pisanom izražavanju koristio bilo koji od jezika konstitutivnih naroda. (Zakon o srednjem obrazovanju, čl. 9, tačka 3, Službeni glasnik RS, 28/94).

Pored ovoga, postoji još jedan, ohrabrujući član istog zakona. To je član 4. koji je jasno razradio ciljeve srednjeg obrazovanja. Između ostalih, navedeni su i sljedeći ciljevi:

• razumijevanje i njegovanje sistema društvenih i moralnih vrijednosti koji je zasnovan na društvu tolerantnosti,
• razvijanje poštovanja različitosti o pitanju pola, sposobnosti, rasnog, nacionalnog, vjerskog i socijalnog statusa i njegovanje praga tolerancije na različitost,
• poštivanje prava djece, ljudskih i građanskih prava i osnovnih sloboda, te razvijanje sposobnosti za život u demokratski uređenom društvu.

Donošenjem Pravilnika, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske degradira Zakon i time se udaljava od osnovnih ciljeva obrazovanja definisanih Zakonom.

U vezi sa svim navedenim da se postaviti nekoliko pitanja:

1. Da li je Ministarstvo prosvjete i kulture pri donošenju važećih Pravilnika upoznato sa Nastavnim planom i programom Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Odsjeka za književnosti naroda BiH i bosanski, hrvatski i srpski jezik?2. Da li je rukovodstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu upoznato sa pravilnicima Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, kojima se negira stručnost i zvanje kadrova odškolovanih na Filozofskom fakultetu u Sarajevu?

3. Da li je državni univerzitet, sudeći po pravilnicima, ustvari, entitetski univerzitet i kadrovi proizvedeni u Federaciji treba da služe samo na teritoriji samo jednog entiteta i ko povlači tu granicu?

4. Treba li Filozofski fakultet da svršenicima izdaje tri diplome na kojima će pisati samo jezik jednog konstitutivnog naroda i književnosti?

5. Ko, na kraju, treba da odlučuje o stručnosti nastavnika, kada je u pitanju jezik?

6. Ako bi se Pravilnik Ministarstva prosvjete i kulture RS izmijenio u korist kadrova školovanih na teritoriji Federacije, recimo samo kadrova Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Zenici, gdje imamo trojezičke odsjeke, da li bi to ugrozilo vitalni nacionalni interes stanovništva jednog entiteta u smislu jednog od osnovnih ljudskih prava – prava na vlastiti jezik?

7. I kako se u ovu priču uklapaju bolonjski principi mobilnosti, saradnje i stvaranja zajedničkog (evropskog) prostora obrazovanja?

Mirela Buljubašić-Mujić rođena je 25. oktobra 1987. u Doboju. Završila je Filozofski fakultet u Sarajevu. Majka je jedne kćerke. Trenutno nastanjena u Doboju. Predaje hrvatski jezik i književnost u osnovnoj školi 1. mart Jelah i bosanski u Mješovitoj srednjoj školi Tešanj