Je li teško biti insan?

Piše: Harun Pašalić za Radiosarajevo.ba

Ipak, ono što se urezalo u prošloj godini, zanemarujući privatne stvari, jesu bolesni, sociopatski događaji na Bliskom Istoku te teroriziranje uma i psihe stanovništvu Zapada od nadrimuslimanskih terorista, ali i ultradesničarskih stranaka koji jašu na svome političkome uspjehu nošeni vjetrom iskonstruiranog straha od svega s čime se nisu upoznali niti žele znati.

Stvorena je de facto situacija nesigurnosti u bilo kojem kraju zemaljske kugle. Zločini u Siriji, Iraku, Turskoj, Njemačkoj, govori mržnje u Americi, nasilno oduzimanje osnovnih ljudskih prava u Africi nam potvrđuju ovu konstataciju. 

Ono što me kao vjernika najviše plaši jeste to da su svi ovi zločini, svi govori mržnje u apsolutnoj većini slučajeva bazirani na iskrivljenim tumačenjima objavljenih knjiga (Kur'an, Biblija) od ljudi koji za sebe uzimaju ekskluzivno pravo u tumačenju svega i svačega. Boli me kao vjernika što su ti ljudi svoje tumačenje nametnuli kao mainstream u medijima i što smo time religiju dobili kao sredstvo zla za teroriziranje i ubijanje drugih i drukčijih, samo zato što ne misle kao oni, a religija to nije.

Religija nije Bogom dana da bismo ubijali druge ljude, da bismo ih anatemizirali, da bismo ih mrzili. Religija nije sredstvo za ubijanje i uzurpiranje tuđih prava, religija je put kojim vjernik smjelo hodi da bi postao bolji čovjek prema sebi, prema drugim ljudima, prema prirodi oko sebe, nadajući se i vjerujući da će tom duhovnom i sociološkom nadgradnjom steći Božije zadovoljstvo i dobiti kartu za džennet odnosno raj.

Nadajmo se da će nam 2017. godina dati više vjere, a manje zloupotrebe religije. Da se svi okrenemo sebi i da rješavamo svoje probleme i nedostatke, a da druge i drukčije od nas ne mrzimo, nego da ih volimo i da u njima nađemo motiv i priliku da budemo bolji i prema sebi, našim porodicama, i prema svima i svemu oko nas.