Jasna Diklić: Migrantska borba za život, hrvatska policija i naša samilost

U zagrebačkom Jutarnjem listu izašao je potresan tekst o migrantskom egzodusu, sa uznemirujućim slikama i iskazima migranata.

Poslije pročitanog teksta glasno sam izgovarala riječi koje nisu za javan istup, upućene prije svega Hrvatskoj graničnoj policiji čija su zlodjela bila eksplicite navedena u ovom tekstu, a zatim svima onima koji su doveli ove ljude u ovu beznadežnu situaciju. 

Piše: Jasna Diklić za Radiosarajevo.ba 

Pa gdje su svi oni koji su se sakrili u elitističke torove. Elitizam je i militistički jer ima osobinu da prezire slabije.

Gdje je bosansohercegovačka organizovanost, samilost, potreba da se donesu rješenja?Nema je, kao što je nema ni u drugim aspektima naših života.

Umberto Eco je napisao sjajan tekst sa naslovom  Zlo u 10 tačaka, oslanjajući ga na korjene fašističke psihologije. Tvrdio je da korijeni te ideologije leže u u opsesiji zavjerom i da u fašizmu ne postoji borba za život, naprotv, život se živi samo zbog borbe.

U tom smislu, fašizam se može definisati kao iracionalizam pa je on takođe ovisan o kultu akcije zbog akcije.

 „Akcije“ granične policije transparentno i krajnje mučno je  opisao  Faiz iz Pakistana. Samo su mu 22 godine sjedi u migrantskom kampu Bira pored Bihaća i govori o paklu koji je prošao.

„Početkom rujna sam pokušao prijeći preko Hrvatske, ali su me brzo uhvatili. Odveli su me s još šestoricom u policijsku stanicu prema Zagrebu. U prostoriji u koju su me smjestili već su bila četvorica ranije uhvaćenih Afganistanaca s ranama na nogama. Nakon pola sata su me prvi put pretukli metalnim šipkama, a onda su mi četvorica u crnim uniformama prvo dali injekciju u koljeno, za koju sam mislio da je protiv bolova, potom su mi užarenom metalnom šipkom spržili dio desne potkoljenice. Dok su  mene mučili drugi migrant je morao gledati.“

A Umberto Eco nastavlje: “Fašizam raste i naoštrava prirodni strah od različitog. Prvi apel fašističkog pokreta usmjeren je protiv došljaka, pa je tako najlakše doskočiti pozivom na mržnju prema strancima".

Čini mi se da smo kao pojedinci izgubljeni, prestrašeni, nepovjerljivi, pesimistični i na čudan način prihvatamo nacionalizam i fašizam kao njegovu posljedicu.

Fašizam je još uvijek oko nas, naša je dužnost da ga razotkrijemo i da upremo prstom na svaki od njegovih primjera - svakog dana, na svakom mjestu.

Trebamo se ponovo osloboditi.

Ne želim da budem dio ovakve Bosne i Hercegovine i ovakve Evrope. .

Borit ću se protiv svake fašisoidne ideologije na svoj način.