In memoriam Chuck Berry: Uz malu pomoć svojih pjesama

Probudi se čovjek tako, u nedjeljno jutro, svuda proljeće u najavi i misliš kako će sve biti dobro, samo da se ova beskrajna sapunica od zime već jednom završi. A onda pogledaš vijesti, po navici. Nekada, dok su novine bile glavno sredstvo informisanja, znao sam mnoge koji su ih čitali od smrtovnica. Ja ih čitam od vijesti o muzici. Samo što je, u posljednje vrijeme to dvoje, baš teško razdvojiti. Evo sad umro i Chuck Berry.

Piše: Amir Misirlić na svom blogu

Ništa neočekivano, naravno. Pa čovjek je prošlog oktobra napunio devedeset godina. Niko ne živi vječno, a pogotovo ne likovi koji su život proživjeli spremni da svašta stave u sebe i da sebe u svašta stave. Malo me, ipak tuga hvata, jer taj čovjek odlazi, a da nikada nije na pravi način zaista ocijenjen od strane poklonika rock’n’rolla. To što je bio jedan od prvih koji su uvršteni u Rock’n’roll Hall of Fame, samo je oficijelno iskazivanje zahvalnosti. Ali zahvalnost mu duguje ogromna armija poklonika klasičnog rock zvuka. Jer on ga je osmislio i do dana današnjeg, rock’n’roll je zasnovan na tim principima. Onaj gitarski rock, da budemo baš precizni.

On je prvi, u toj novoj i divljoj muzici počeo da koristi takt od četiri četvrtine. On je prvi ispalio gitarski rif i od tad ne prestaju da ga ispucavaju gitarski rock heroji svih generacija. On je bio prvi crni muzičar koji je stigao na vrhove top ljestvica. On je bio jedan od prvih,ne samo crnih, muzičara koji je shvatio važnost autorskih prava i tantijema. Došao je u sukob sa vlasnikom disko kuće za koju je snimao jer nije dozvoljavao da se na njegovim pjesmama potpisuju ljudi koji nisu učestvovali u njihovom stvaranju. Bio je prvi poznati rock muzičar koji je pokrenuo parnicu na sudu za utvrđivanje plagijata i dokazao da su ga “The Beach Boysi” pokrali. I prvi je od slavnih rock muzičara završio u zatvoru. I to još tamo početkom šezdesetih godina. Možda je bio samo neoprezan da se upusti u aferu sa maloljetnicom. I to bijelom. A možda je bijeloj Americi, još uvijek rasno podijeljenoj tada dosadio taj crni gitarista nesputanog jezika i htjeli su mu dati lekciju.

Samo što je on dao lekciju nekim klincima koji su bili petnaestak godina mlađi od njega i stasavali su tamo negdje preko Atlantika.  Ti klinci su bili okupljeni u dva najvažnija rock sastava svih vremena. U grupama The Beatles i The Rolling Stones. Obje ove grupe nisu ni najmanje krile da je upravo Chuck Berry izvršio presudan uticaj na njih. Na prvom singlu “Stonesa” našla se njegova pjesma “Come On”. Na nekim od prvih albuma “Beatlesa” su snimali njegove standarde kao što su Roll Over Beethoven i Rock and Roll Music. Mnogi danas pogrešno vjeruju da je to pjesma koju su i napisali “Beatlesi” jer je znaju u njihovoj verziji. A nisu. Tu himnu novom muzičkom pravcu napisao je i prvi otpjevao Chuck Berry.

John Lennon je jednom izjavio da, ako bi tražili drugo ime za rock’n’roll to bi, komotno moglo biti – Chuck Berry.

I baš zahvaljujući toj činjenici da su mnogi snimali njegove pjesme on je mogao da živi od autorskih prava ,  a da ne radi previše, u periodima kada bi ga, na ovaj ili onaj način sprečavali da se bavi svojim poslom. Svako malo bi ga duga ruka zakona zgrabila za kragnu i protresla  da se sjeti mjesta koje mu pripada.  Nekad je to bilo zbog utaje poreza, nekad zbog posjedovanja marihuane.

Kasnije, kad je dobio zasluženo priznanje i kad je svirao pred predsjednicima više nije bio u tim godinama da bi imao dovoljno energije, volje i motiva da radi nove pjesme i albume. Punih 38 godina nije snimio novi album i onda ga je konačno završio prošle godine. Uz dvedeseti rođendan i namjeravao ga uskoro objaviti. . On neće dočekati objavljivanje tog albuma, ali mnogi od nas hoće.  I nesvjesno je svojom smrću obezbijedio najbolju moguću promociju tom albumu.

I kada spuste u zemlju Edwarda Andersona Berrya, kako se zapravo zvao,  izgubiće svog voljenog samo njegovi najbliži. Chuck Berry je, sa druge strane, sebi obezbijedio besmrtnost, još za života. Uz malu pomoć svojih pjesama.