Hana Obradović: Zašto plenum u vrijeme derbija?

"To derbi, or to Plenum, pitanje je danas" 

Danas se navršava tačno mjesec dana od početka prvog Plenuma građana i građanki Sarajeva. Svi vi koji kategorički odbijate rad istog, te se pitate kako dosad nemamo zeppeline umjesto tramvaja, gondole na Miljacki, razmislite čija je to greška. Mjesec dana je treptaj oka u odnosu na 20 godina nerada i sistematskog uništavanja svega što je valjalo. 

Piše: Hana Obradović, učesnica protesta i Plenuma na svom blogu

Ja sam u ovih 35 dana protesta dobila reprezentativniji uzorak bh. tkiva, nego u protekle 23 godine svoga života. Pa da krenemo: čovjek koji svaki dan putuje do Sarajeva, i jučer kaže: ''Ja ne znam koje drvo da odaberem da se objesim...''; svjedočila sam danas kada se RVI rasplakao navodeći samoubistvo kao jedinu opciju (drugi čovjek); svjedočili smo svi na Plenumu kada je samohrana majka dvoje malodobne djece (i djeteta ubijenog tokom opsade) zaprijetila samoubistvom zbog nemogućnosti opstanka; slušali smo majku djeteta s posebnim potrebama kako moli da joj se omogući da njezin sin ide na liječenje u Beograd; s nama je svaki dan i žena čiji je muž odlikovan Zlatnim ljiljanom, nezaposlen, imaju troje maloljetne djece i dvije prekršajne (500 KM 2x) za prodaju robe na Principovom mostu - ista žena navodi kako se njezin muž stidi svoga starijeg sina, jer mu nema šta pružiti, te se pita:

''Kako da moje dijete ne poželi da rasparčava drogu po Bistriku, kada vidi momka od 20 i kusur kako vozi Mercedesa, dok njemu njegov otac ne može priuštiti patike. Kako da moje dijete odabere pravi put?'' 

Nadalje, u društvu smo čovjeka čija je supruga umrla krajem 2013. godine, uslijed pogrešne dijagnoze bh. ljekara. Prisustvovali smo svi kada je na Plenumu čovjek koji putuje iz Butmira skinuo burmu, moleći da je neko kupi, da ima šta da jede. Svjedočili smo halapljivom izjedanju suhog hljeba (hvala Francuskoj pekari) od strane gladnih ljudi na ulici. Vidjeli smo i pričali s inžinjerima mašinstva, koji nakon 40 godina rada imaju 326 KM penzije. Pričali smo jučer s majkom koja je u ruci nosila sliku svoga sina u mrtvačnici, sa stravičnim povredama glave, čiji slučaj nije riješen, još. Podsjećam, momak je pretučen prije 7 godina na Trgu heroja, i ostavljen je na požarnim stepenicama da izdahne. Niko se time nije pozabavio. Kao što ne bi ni slučajevima brutalnog premlaćivanja one iste omladine koja je udarila na zgrade koje su predstavljale utjelovljenje dvadesetogodišnje borbe njihovih roditelja da im priušte koru hljeba. Te zgrade su branili i ti ljudi, čija su (maloljetna) djeca premlaćivana u pritvoru. 

Da sumiram: Sutra vi možete biti žena koja neće dobiti posao, jer nije dala odgovor 'Ne' na pitanje 'Planirate li proširenje porodice?' Sutra vi možete biti (samohrani) roditelj djeteta s posebnim potrebama. Sutra vi ili neko vama drag, možete dobiti dijagnozu, za koju je potrebno liječenje u inostranstvu. Sutra vi možete gubiti bitku s Tužilaštvom, jer niste imali od čega platiti ratu kredita, jer niste platu primili 19 mjeseci. Imali ili ne imali šuške, sutra će vam potomci biti robovi MMF-a. Sutra vi nećete imati penziju, jer niste nikada imali priliku da radite. 

Ti si promjena, ti odlučuješ o svome sutra. Pomozimo jedni drugima, jer je nered koji su stvarali proteklih 20 godina, pretežak teret za jednoga/jednu.

Dom mladih, 17:30, srijeda 12.3.

Vezano: Danas 9. po redu Plenum građana i građanki Sarajeva