Fahrudin Kujundžić: Prosjačka, u Sarajevu

Naš čitatelj, pjesnik Fahrudin Kujundžić poslao nam je zanimljiv, kratak i satiričan komentar stvarnosti koju živimo - pjesmu "Prosjačka, u Sarajevu"

Fahrudin Kujundžić
PROSJAČKA, U SARAJEVU

Njihove oči –
pukotine u našoj stvarnosti –
hodnici prema iskonskom haosu.

Prate nas.

I ne samo da nas prate,
nego se i navadili da nam peru prozore kad stanemo na semafor,
iako često za to dobiju tek psovku i ništa više.

Drže nam govore po tramvajima, kad se vraćamo s posla,
kao da nam u toj gužvi nije dovoljno muka i bez toga.
Istina, ponekad su i neobično rječiti,
ali, avaj, naši rapsodi,
zapjenila vam se usta od epskih formula,
to se više ne da slušati.

Na svakom koraku spotičemo se o njih,
vuku nas za rukav,
tumače nam svoje nalaze.

Ne da ti se ni kafu da popiješ s mirom,
dođu češće nego što ti konobar zamijeni pepeljaru.

Lijepe se i za strance,
ne brinu ih razlike u jezicima,
savršeno govore esperanto.

Naše sjenke,
ne možemo im pobjeći.
Pogledaj bolje,
ima ih da ćute u skoro svakom ćošku.

Slušaj ih kako sviraju!
Njihova pjesma je dozlaboga raštimana simfonija grada.

Ali tako ti je to, jarane moj,
ne možeš tražiti od nas da lebdimo,
to ti je kao zemlja po kojoj se mora gaziti.
Ili još niže,
temelj?