Emir Suljagić: Bezbrižni su samo oni bez države

Na kući u kojoj je proveo svoje posljednje dane, podignutoj na mjestu one kuće u kojoj sam se rodio i odrastao danas je ponovo podignuta zastava. I u doslovnom i u prenesenom značenju. Doslovno, jer na ulazu u kuću je na zid zakucana zastava Republike Bosne i Hercegovine koju sam na početku kampanje 'Glasaću za Srebrenicu' kupio u Memićima s namjerom da se na nju poslije kampanje potpišu svi koji su u tome učestvovali – jer sam, naime, znao da ćemo pobijediti – sve dok nisam shvatio da se na zastavu ne potpisuje, nego se pred njom i u nju zaklinje. U prenesenom značenju, jer se u tom dijelu sela koji je doslovno zatrven već u maju 1992. godine, prvi put nakon dvadeset godina čuo smijeh. Katastarska čestica Bokavac, mjesna zajednica Voljavica, opština Bratunac, Bosna i Hercegovina.

Volja i ambicija

Nakon lokalnih izbora jasno je da je Srebrenica mjesto gdje je skupina studenata, ratnih vojnih invalida i demobiliziranih vojnika koji su radili na registraciji demonstrirala da je lamentiranje kako je Dejtonski sporazum uništio mogućnost izgradnje države samo jeftin izgovor za lijenost i masovnu pljačku. Moguće je ako u to vjerujemo i na tome radimo. Hiljade naših sugrađana pokazali su volju i ambiciju da danas podnesu žrtvu da bi njihovi potomci imali korist za pet, deset ili pedeset godina, sigurnost u vlastiti izbor i krajnji ishod i dosljednost izboru koji su načinili. Imanje države zahtijeva konstantnu nesanicu i budnost. Bezbrižni su samo oni bez države i oni koji žive u diktaturama. Mi hoćemo da budemo slobodni ljudi u svojoj državi za kakvu su neki od nas glasali prvog marta 1992. godine.

Prvi korak će biti formiranje koalicije civilnog društva pod nazivom 'Prvi mart', koja će uključivati organizacije civilnog društva od istočne Bosne do Krajine, sa ciljem registracije birača za opšte izbore 2014. godine. Naš plan je da osiguramo da svi građani Bosne i Hercegovine koji to hoće na opštim izborima za nešto manje od dvije godine glasaju tamo gdje su prvog marta 1992. godine glasali na referendumu za nezavisnost države; naš cilj, da pokažemo da se protiv najtežeg zamislivog zločina, onog koji je počinjen s namjerom da nestanemo kao narod, moguće boriti na demokratski i zakonit način.

Drugo, državni zakoni instrumentalni za provođenje ove kampanje, Izborni zakon i Zakon o prebivalištu, najmanje u naredne dvije godine moraju ostati na snazi u sadašnjem obliku. Bilo kakva izmjena ovih dvaju zakona u smislu ograničavanja prava na slobodu kretanja i slobodu izbora prebivališta je jednostavno – nedopustiva i neustavna. Ministar civilnih poslova Sredoje Nović – nota bene, Nović je bio šef Resora državne bezbjednosti u Banjoj Luci u periodu u kojem je iz tog grada protjerano više od pedeset hiljada nesrba – je već prije nekoliko mjeseci pokrenuo proceduru izmjene Zakona o prebivalištu koji bi njegovom entitetskom kolegi Stanislavu Čađi omogućio da zakonito radi ono što je nezakonito i bezuspješno činio tokom kampanje 'Glasaću za Srebrenicu' – uvodi ograničenja na slobodu kretanja. Izborni zakon mora ostati neizmijenjen i bilo kakvi ustupci u smislu mogućnosti da entiteti utiču na izborni proces ili povećanja izbornog praga predstavljaće pucanj u leđa ovoj generaciji Bosanaca i Hercegovaca koji su odlučili pokazati da neće dopustiti da za našeg života i u 21. vijeku genocid postane legitimno sredstvo ostvarivanja većine.

Matematika je jasna

Treći korak naše buduće kampanje biće javno zagovaranje zajedničke, multietničke liste za Republiku Srpsku na narednim opštim izborima. Matematika je vrlo jasna: sadašnji broj nesrpskih glasača u RS-u sa zajedničkom listom garantuje tri direktna mandata u Parlamentarnoj skupštini BiH iz Republike Srpske. Sa dodatnih osamdeset hiljada birača, to je najmanje pet direktno izabranih poslanika iz RS-a iz partija koje ne poriču genocid. Zajednička lista je, stoga, imperativ i odbijanje onih partija koje ne poriču genocid da se do kraja  godine, barem principijelno, javno obavežu na formiranje zajedničke liste svrstaće ih u isti koš sa Fikretom Abdićem. Mi ćemo, kao i u slučaju Srebrenice, raditi sa onima koji prihvataju ponuđenu političku platformu i pozvati po receptu primijenjenom u Srebrenici, sve političke partije koje ne poriču genocid: SDP, SDA, SBB, SBiH, NS, HSP, NSRzB. I kao u slučaju Srebrenice, radićemo sa svima i ni za koga, osim za Bosnu i Hercegovinu.

Četvrto, usvajanje sistemskog i sveobuhvatnog Zakona o povratku u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, kojim će zakonski biti zaštićena prava i beneficije povratnika u RS, ali i detaljno elaborirani entitetski poticaji povratnicima, povratničkim porodicama i mladim bračnim parovima.

I posljednje, ali ne i najmanje važno, regrutacija birača iz dijaspore koja je do sada pokazala sramno nisku stopu izlaznosti na izbore. Instrumentalno u regrutaciji birača iz dijaspore za opšte izbore 2014. biće Ministarstvo vanjskih poslova, koje mora osigurati da naši državljani bez poslovične opstrukcije lokalne administracije dobiju potrebnu dokumentaciju da bi bili u stanju da se registruju i glasaju poštom.

Razlika između uspješnih i neuspješnih političkih projekata je snaga i jasnoća vizije. Ovo je naša vizija u najgrubljim crtama. Siguran sam da ćemo, kao i u slučaju Srebrenice, oko ove političke platforme izgraditi koaliciju utemeljenu na vrijednostima. U oktobru 2014. godine mi ne nastavljamo borbu koju smo započeli u Srebrenici, nego nastavljamo tamo gdje su stali naši očevi i borimo se za svoje pravo  da u svojoj zemlji živimo kako su živjeli oni i njihovi očevi prije njih. To je ono što ovoj borbi daje moralnu izvjesnost. To i činjenica da oni koji su s druge strane znaju da su odgovorni za djela zbog kojih ih prezire cijeli svijet.“