Emir Imamović: Dani & bezdani

Piše: Emir Imamović Pirke

Jedan od najuglednijih i najvažnijih magazina na bosanskohercegovačkoj medijskoj sceni, “Dani”, odnedavno imaju novog vlasnika. Formalno, izdavačku kuću “Oslobođenje”, poznatu po najstarijem dnevnom listu u BIH, a suštinski kompaniju obitelji Selimović, koja se, pored izdavaštva, bavi i mnogo unosnijim poslovima: proizvodnjom kruha i piva, trgovinom, ovim, onim… Tako je, u najkraćem, Senad Pećanin, donedavni vlasnik “Dana”, iskoristio apsolutno pravo raspolaganja privatnom imovinom, a odnedavni vlasnik činjenicu da su mu upravo “Dani” dugovali nepoznat, ali svakako značajan iznos za štamparske usluge, pa je posao tiho sklopljen na, pokazat će se, nezadovoljstvo mnogih. Posebno većine, sada već bivših, novinara i urednika.

Kada neki medij umjesto prenositelja vijesti postane vijest, onda nešto ne valja ili s društvom ili s medijem. A “Dani” su odmah po promjeni vlasnika, barem u BIH, postali vijest kojom se, iako je “nova vlast” uzjahala početkom mjeseca, još bave sarajevska čaršija i konkurentski listovi.

Lice i naličje “dobrodošlice”

“Već od narednog broja magazina sarajevsko ‘Oslobođenje’ će biti novi izdavač ‘Dana’. Nadam se da će moje kolegice i kolege koji ostaju u magazinu, uz pomoć ‘Oslobođenja’, napraviti ‘Dane’ boljim nego što su ikada bili”, napisao je, pored ostalog, Pećanin u uvodniku posljednjeg broja svojih “Dana” i tako čitatelje, ali i kolege, obavijestio o iznenadnom poslovnom potezu. A onda je počelo…

Vildana Selimbegović, glavna urednica “Oslobođenja”, zaželjela je dobrodošlicu uposlenicima “Dana” te Ivana Lovrenovića, dugogodišnjeg komentatora i suosnivača magazina, proglasila šefom redakcije, a on i oni joj se uredno zahvalili. “U ‘Oslobođenju’ od 29. 10. 2010. objavljena je vijest da je Ivan Lovrenović novi glavni urednik magazina ‘Dani’, lista koji je – prodan od dosadašnjeg vlasnika i osnivača Senada Pećanina – prešao 1. studenoga u vlasništvo izdavačke kuće ‘Oslobođenje’. Dužan sam obavijestiti javnost da ta ishitreno objavljena informacija nije tačna, bolje rečeno: nije joj dana prilika da bude tačna. Baš kao što ni ‘Danima’, odnosno njihovim uposlenicima, nije dana prilika da razmisle o vlastitome statusu i daljem angažmanu. Novi ‘Dani’, što se mene tiče, bit će nečija druga priča”, napisao je Lovrenović u saopćenju za javnost, na koje se “Oslobođenje” oglušilo.

Nešto kasnije, oglasio se i uređivački kolegij bivših “Dana”: “‘Oslobođenje’ se iz pera ne samo glavne urednice nego i čitave ‘redakcije’ neumjesno služi imenom Ivana Lovrenovića, pokušavajući mu imputirati kršenje usmenog dogovora postignutog prilikom posjete glavne i odgovorne urednice ‘Oslobođenja’ redakciji ‘Dana’, s namjerom da se uposlenicima ‘poželi dobrodošlica u Oslobođenje’. Ova slikovita konstrukcija zapravo prikriva da je prilikom iskazivanja ‘dobrodošlice u Oslobođenje’ uposlenicima ‘Dana’ otkriveno da je prodan/kupljen ‘samo brend’, a ne i ljudi koji su taj brend godinama gradili, te da Ivan Lovrenović jest prihvatio ulogu v.d. glavnog i odgovornog urednika ‘Dana’ ali pod jednim striktnim uslovom – da za to ima podršku postojećeg tima, s kojim će nastaviti praviti list. To sve nije spriječilo glavnu urednicu ‘Oslobođenja’ da to već sutra, bez konsultacije s bilo kim, objavi kao gotovu vijest, kao što joj ni nakon objavljivanja te informacije nije bio problem samovlasno naručivati priloge i angažirati suradnike za priloge u ‘Danima’. Time je uredniku i kolegiju ‘Dana’ jasno stavila do znanja koliko drži do autonomije buduće uređivačke politike ‘Dana’, kao i do njihovih urednika, a sve to u trenutku dok je kompletan kolektiv ‘Dana’ tražio pregovore s vlasnikom ‘Oslobođenja’ o osnovnim uslovima koje je bilo potrebno osigurati da bi se nastavio njihov angažman u pripremi i izdavanju ‘Dana’ u okviru izdavačke kuće ‘Oslobođenje’. Zahvaljujemo se na takvoj dobrodošlici!”

“Dani”, međutim, nisu prestali izlaziti, niti je došlo do pauze u izdavanju: urednica “Oslobođenja” pripremila je, s nekoliko kolega iz tog dnevnika te par sadašnjih saradnika “Dana”, 699. i nikada lošiji broj magazina, štampajući na trećoj stranici – prazan impresum?!

“Mi obećavamo bolje ‘Dane’. Žalimo, naravno, što uposlenici ‘Dana’ od ranijeg izdavača nisu dobili odgovore na svoja postavljena pitanja, no važno nam je da su naša vrata širom otvorena. I za ljude i za pitanja i za odgovore. Već 67 godina”, napisala je Vildana Selimbegović na istom mjestu sa kojeg je Pećanin poručio “A sad adio…”, kazavši na oproštaju i ono zbog čega su novinari “Dana” odbili biti predmetom trgovine: “Previše smo emocija unosili u nama sveto pravo da objavljujemo ono što mislimo, makar bili i u krivu, da bi od njega odstupili zarad prihoda koji bi osigurali bezbrižnu materijalnu egzistenciju.”

Tržišno poslovanje tamo gdje tržišta nema

Starih “Dana”, onih što su muku mučili s oglašivačima i računima, ali su uvijek, od prvog do posljednjeg samostalnog broja, imali dovoljno kvalitetnih tekstova da ih je svako ko drži do vlastitog razuma morao barem prelistati, više nema. Novi su, rekosmo, izašli na silu, a sve o jednim i drugima kratko je kazao nekadašnji saradnik lista, direktor Media centra Sarajevo Boro Kontić: “Teško će se nadomjestiti uloga ovog lista – ako zanemarimo posljednjih nekoliko mjeseci – koji je bio medijski prozor jedne liberalnije, građanske javnosti. To je bila novina koja je i u toku rata održavala visok nivo kritičkog posmatranja stvarnosti a posebno ‘naše strane’. Takve novine uglavnom opstaju zahvaljujući podršci čitalaca i posvećenosti redakcije. Izgleda da je oboje u međuvremenu izostalo. Vrlo sam sumnjičav prema mogućnostima novog lista sa starim imenom.”

To bi, dakle, bilo to: tržišno poslovanje tamo gdje tržišta nema i kapitalizam bez ljudskog lica nabili su nogom nekoliko sjajnih novinara i urednika, zaključivši priču koja je, kada se realno pogleda, i bila osuđena na neuspjeh, s obzirom na to da su u balkanskom novinarstvu kvaliteta i zarada dva suprotstavljena pojma. Upitni su bili tek detalji. Mogao je, ma morao – jer on je, uostalom, za sebe tvrdio da je svakom uposleniku poslodavac koliko i prijatelj – Pećanin obavijestiti saradnike da nakon godina mučnog preživljavanja prodaje “Dane” i ostaviti im da izaberu između čekanja dogovora s novim vlasnikom ili traženja posla drugdje, pa da oni, vjerojatno neuspješno, probaju prvo prije nego potraže drugo. Mogao je i Selimović, nije da nije, uz brend – iako to u novinarstvu ne postoji: novine su, naime, ono što u njima piše, a ne samo to kako se zovu – “kupiti” i one koji te novine prave. Samo što je za to trebalo znati razliku između forme i suštine, sadržaja i pakovanja, vrhunskog teksta i pismene vježbe na temu: politika, izbori, mama i ja. Mogli su i novinari “Dana”… pardon, oni nisu mogli ništa. Osim priznati poraz. Pa k’o ljudi ostati bez posla.

Tekst prenosimo iz tjednika Novosti

Frenkie: Petak kad su otišli 'Dani'
Nebojša Jovanović: O čemu šutimo kad šutimo o Danima
Uređivački kolegij bivših 'Dana': Hvala na dobrodošlici 
Ivan Lovrenović: Nisam glavni urednik 'Dana'