Ekrem Dupanović: Gospodo iz muzeja, vratite radne knjižice!

Piše: Ekrem Dupanović, glavni i odgovorni urednik časopisa Media Marketing

Bosna i Hercegovina je danas dobila još jedan šamar od politike koja bi da sruši sve što podsjeća na državu, da sruši sve institucije po kojima se Bosna i Hercegovina prepoznaje već stoljećima. U Laktašima se danas slavi. Ali nije to toliko pobjeda rušilačke politike, koliko poraz sarajevske, kantonalne i federalne vlasti koja kao da je išla na ruku toj politici ne pokušavajući ništa da se iznadje rješenje.

Zašto bi Zemaljski muzej po svaku cijuenu bio državna institucija? Gdje dolaze turisti koji posjećuju, između ostalog i sarajevske muzeje i galerije? Gdje oni troše svoj novac? Ko se zapošljava u institucijama kulture i umjetnosti i gdje se plaćaju porezi i dopinosi? U gradu Sarajevu, kantonu Sarajevo i Federaciji BiH.

Ova tri nivoa vlasti, čiji su se lideri sinoć utrkivali da stanu pred kamere i da budu viđeni na otvaranju Vijećnice ne bi li uknjižili još koji predizborni poen, morali su iznaći rješenje za Zemaljski muzej i druge institucije kulture i umjetnosti koje su u samrtnom hropcu.

Ko je najveći krivac što je Zemaljski muzej danas zatvoren.

Po mom dubokom ubjeđenju to je menadžment Muzeja koji se pokazao apsolutno nesposobnim da obezbijedi uslove za njegov normalan rad. Znaju li ta gospoda da je muzejska djelatnost u svijetu finansijski sve uspješnija? Znaju li da je zadnjih godina gotovo pravilo da na najvećim svjetskim festivalima kreativnog komuniciranja jedna od glavnih nagrada obavezno ode u ruke nekom od evropskih i svjetskih muzeja za kreativnost u komunikacijama? Siguran sam da ne znaju.

Zato predlažem da se obrate Vesni Jurić Bulatović, pomoćnici ministrice kulture Republike Hrvatske koja je nedavno na tu poziciju došla s mjesta pomoćnice direktora zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt zadužena za marketing. Gospođa Bulatović će im, u jednom danu, objasniti kako se u muzjeskoj djelatnosti pravi biznis. Ili neka pročitaju knjigu Tomislava Šole „Marketing u muzejima ili kako obznaniti vrlinu“ za koju je 2002. godine primio godišnju nagradu struke.

Najlakše je sjediti i čekati novac od države. Tako rade nesposobni ljudi. Oni sposobni, kojima je stalo do uspjeha posla kojim se bave, iznalaze mogućnosti da osiguraju sredstva za finansiranje djelatnosti kojom se bave. Poznato je da  velike poslovne zamisli u kompanijama imaju smisla tek u savezništvu s kulturom i ko to ne zna iskoristiti ne treba se baviti poslom.

Zbog svega ovoga predlažem da, kao prvi korak u ozdravljenju Zemaljskog muzeja, gospoda koja su učestvovala u odluci o zakucavanju dasaka na ulazna vrata, vrate svoje radne knjižice i potraže neku drugu hladovinu u kojoj će moći živjeti s grbače poreskih obveznika.

Stavovi iznešeni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba