Edin Subašić o slučaju "Sarajevo safari": Ko podriva istragu protiv bogatih snajperista!?

Kada se poklopi nekoliko indikatora povezanih sa istragom koja je u toku, a koji bi je možda mogli ugroziti, onda je to uvijek trenutak da se upali tzv. alarm ranog upozorenja. U ovom slučaju za "vijest", koju je (20.6.) objavio britanski Reuters o tome da, navodno "italijanski tužioci u slučaju Sarajevo safari nemaju dokaza da pokrenu sudski proces protiv osumnjičenih", može se reći da ima podrivajući karakter. Posebno kada se stavi u kontekst tajminga (kad se objavljuje), vrste izvora (neimenovani izvor Reutersa) te faze i dosad poznatih rezultata istrage (uspješan razvoj).

Piše: Edin Subašić, za portal Radiosarajevo.ba

Tajming je vrlo bitan – vijest se pušta devet dana uoči sastanka državnih tužilaštava Bosne i Hercegovine, Italije i Belgije u Hagu pod pokroviteljstvom Eurojusta (European Union Agency for Criminal Justice Cooperation), koordinirajućeg tijela EU za saradnju na međunarodnim istragama. Taj sastanak je vrlo bitan jer je to prva javna i službena aktivnost tri tužilaštva koja već vode istrage u svojim zemljama  i potvrda da je istraga safarija na ljude podignuta na višu, međunarodnu razinu. To znači da su dosad poznate informacije u pravosudnim tijelima tih zemalja ozbiljno shvaćene. Sastanak u Eurojustu može poslužiti za zvanični početak vrlo važne faze istrage – međunarodne razmjene podataka.

Tajming – saplitanje pozitivnog razvoja

Tome treba dodati i činjenicu da su u parlamentima Njemačke, Austrije, Italije, Bosne i Hercegovine već održane ili će biti pokrenute rasprave na temu učešća građana evropskih zemalja u zločinima nad civilima Sarajeva, a u Vijeću Evrope već je dovoljan broj zastupnika dao podršku (15.6.) otvaranju zvanične istrage i na nivou VE.

Nadalje - vijest se pušta samo tri dana nakon što su italijanski specijalci jedinice ROS (17.6.)  prilikom pretresa kuće osumnjičenog u provinciji Alessandria pronašli snajper i fotografiju čiji sadržaj su ocijenili "vrlo značajnim za dokazivanje učešća u safariju"!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Dakle, u momentu kada su istrage u dobrom razvoju, podrška javnog mnijenja i političkih struktura EU u usponu i pogoduju rasvjetljavanju slučaja safari te kad sastanak u Eurojustu može napraviti iskorak u istragama - Reuters ulijeće sa (dez)informacijom da "nema dokaza"!

U ovoj fazi analize slijedi pitanje – čiji je to interes?

Izvor – profil, motivi i interesi

Indikativna su dva detalja – prvi je da informaciju plasira britanski Reuters, a drugi je da se agencija poziva na "neimenovanog izvora" koji tvrdi da tužitelji u Milanu nemaju dokaza. Reuters, kao agencija sa autoritetom i imageom objektivnog medija (?) i tradicijom od preko 170 godina, trebao bi dati težinu ovoj inače vrlo "tankoj" informaciji koja se ne uklapa u sva ostala poznata saznanja i dešavanja oko istrage i koja potiče od neprovjerljivog izvora, što informaciju automatski devalvira.

U praksi Reutersa, koji inače podvrgava provjeri svaku informaciju prije objave, zaista je presedan da plasira ovako problematičan stav pa se postavlja pitanje zašto se u minimiziranje istražiteljskih napora upušta baš britanska agencija ovakvog kalibra i to u opisanom tajmingu ?

Ovo može imati veze sa nedavnom objavom italijanskog novinara i pisca Ezia Gavazzenija koji je izjavio da je menadžerisanje safarija "vodila organizacija sa sjedištem u Londonu i Bruxellesu sa vezama u Italiji", čime se indirektno u vezu sa zločinim protiv civila dovode i ljudi iz krugova britanske elite, što nije ništa novo.

I dok belgijsko pravosuđe pokazuje namjeru da kroz Eurojust rasvijetli učešće Belgijanaca u safariju, iz Londona a preko "neimenovanog izvora Reutersa" imamo sabotažu pozitivne atmosfere oko istrage morbidnog slučaja safari!?

Motivi i interesi?

Odavno je poznato da su u safariju na ljude u Sarajevu učestvovali pripadnici društvene, političke i ekonomske elite, odakle god da su dolazili. Iako su danas u poznim godinama, njihov utjecaj i moć nisu sasvim nestali pa je logično da će pokušati i dalje zataškavati svoja nedjela.  Posebno sada kad se istrage razvijaju i približavaju ubicama i organizatorima. Stoga je sasvim razborito odbaciti informaciju Reutersa kao neutemeljenu na činjenicama te politički i interesno kontaminiranu.

I bez okolišanja – preko (dez)informacije Reutersa pokušalo se demotivirati istražne organe i stvoriti alibi i podlogu nekim nacionalnim tužilaštvima da i ona istaknu problem "nedostatka dokaza" u istragama koje možda već vode nevoljko i uz pritiske nezvaničnih, ali uticajnih centara moći u svojim zemljama. Ponašanje tužilaštava evropskih zemalja vrlo brzo će pokazati da li su njihove istrage fingirane ili posvećene rasvjetljavanju.

Eurojust i nacionalna pravosuđa

Zanimljivo je da su mediji u Bosni samo automatski prenijeli vijest Reutersa bez kritičkog odnosa prema sabotirajućoj prirodi sadržaja, a da je u Srbiji Reuters izazvao euforiju. U poznatom propagandnom maniru beogradskih režimskih medija tvrdnja neimenovanog izvora da u Milanu nema dokaza tumačena je kao "potvrda da safarija na ljude nije ni bilo" i kao amnestiranje odgovornosti Srbije za taj zločin!

Paradoksalno je da nakon niza svjedočenja, dokaza i osnovano pokrenutih istraga o safariju na ljude srbijanska propaganda i dalje istrajava na teoriji da je "Sarajevo safari izmišljena afera samo da se naudi ugledu Srbije, Srba i da se obori Aleksandra Vučića."

Zato je iluzorno očekivati da će se Srbija konstruktivno uključiti u istragu. Tim prije ako se zna da su ključni dokumenti o organizaciji Sarajevo safarija upravo u arhivi BIA-e tj. SDB Srbije, kojom je tada upravljao osuđeni ratni zločinac Jovica Stanišić. (Prema jednom izvoru, Stanišića su u zatvoru kontaktirali istražitelji u vrijeme kad je on tražio prijevremeno puštanje na slobodu, ali je tada odbio da pruži informacije o učešću SDB Srbije u organizaciji safarija!)

Ostala nacionalna tužilaštva sasvim sigurno nisu iscrpila sve mogućnosti korištenja arhiva obavještajno-sigurnosnih i vojnih službi. To se prvenstveno odnosi na arhive ARBiH i bosanskih policijskih agencija te arhivu SISMI-ja (italijanska obavještajna služba) iz ratnog perioda. Nadalje, ovaj autor pouzdano zna da je Tužilaštvu BiH poznat i dostupan značajan broj svjedoka koji su bili vodiči i domaćini bogatim, stranim ubicama.

Tu su i stotine dosijea vraćenih 2004. godine iz Tribunala u Hagu i to "A klase" tj. sa dovoljno podataka o počiniocima da bi se mogle otvoriti istrage i sudski procesi, posebno o snajperistima.

Ovdje dolazimo do pitanja – zašto se to ne čini? Razlozi su političke, a ne pravne prirode. Izvor zataškavanja uvijek su nacionalne elite u Bosni i njihov vjerovatni prećutni dogovor da se međusobno ne progone, obzirom da su i današnji politički akteri uključeni u razne zločine. Na "demokratskom Zapadu" to su interesne, klasne i aristokratske elite koje zataškavanjem prikrivaju svoj stvarni (ne)civilizacijski karakter i odnos prema žrtvama i štite se od progona.

Dakle, kako god da se završe istrage zločina unutar fenomena Sarajevo safari, razlog eventualnog neuspjeha neće biti "nedostatak dokaza", kako insinuira anonimus iz Reutersa, nego politička i moralna nespremnost režima i elita u njima da djeluju etički i po zakonu.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba