Dragan Bursać: Od beba oslobođena Srebrenica!

Oslobodili se Srebrenicu, đenerali srpski slavni, od Fatime Muhić, što je bezimena rođena u noći i ubijena u noći, 12 na 13. jul. Od bebe Fatime ste oslobodili Srebrenicu, sve sa vojskom, tenkovima, topovima, pješadijom, ni ime joj niste dočekali, prije no što ste je ubili!

Piše: Dragan Bursać

U subotu 11. jula, čitav civilizovani svijet će stati, zaćutati i pokloniti se ubijenim u srebreničkom genocidu. Za to vrijeme, nesoj, neljudi, divljaci i izrodi po naređenju Dodika i nacionalističke velikosprske kamarile nastaviće nekažnjeno da sramote ovaj svijet i svoje potomstvo.

Oni će slaviti, pazite sad, dan oslobođenja Srebrenice.

Hajde onda da se svi zajedno podsjetimo od čeka je bagra "oslobodila" grad tog 11. jula 1995. godine.

Od čega li je Srebrenica oslobođena?

Oslobođena je od života 8 hiljada duša. Oslobođena je od žive ljubavi. Oslobođena je od zagrljaja majke i djece, očeva i majki, rodbine i svijeta. Oslobođena je od tople roditeljske ruke. Od kuća dimnjaka. Oslobođena je od damara krvi u živoj sljepoočnici što šalje snagu mozgu da shvati svijet.

Oslobođena je Srebrenica od svih onih sjanih budućih arhitekata, ljekara, pravnika, ekonomista, pisaca, pjesnika, novinara, od svih budućih očeva i majki, dajža i amidža, koji bi obogatili ovaj svijet. Oslobođena je od mogućnosti života sreće, osmjeha. Oslobođena je od svih budućih zaljubljivanja, novih ljubavi, ašikovanja pod Guber banjom. Oslobođena je od momačke pjesme i djevojačkog uzdaha. Od nanine tople ruke na potiljku unučeta. Oslobođena je od sunca što grije nove kolijevke. Oslobođena je od pelena, od sandalica, od kupanja u rijeci, od prve krađe trešanja, od zajedničkog čitanja stripova, od košarke, od vožnje očevih kola, od prvog bijega u Bratunac sa djevojkom, od budućih velikana u izradi kraft piva...

Eheej,

Oslobođena je od 8000 ljudi što nikad na fildžan kahve svratiti svom rodu i sebi neće-ŠTO TE NEMA!

Oslobođena je od sreće očeva-jer su očevi u grobovima. Oslobođena je od suza radosnica majki, koje žene sinove i udaju kćerke-jer majčina suza radosnica najmanje četvrt vijeka stara okamenjena spava i čeka drugi svijet. Oslobođena je od nena i deda, jer su pomrli od bola za ubijenim unucima svojim.

Oslobodili se Srebrenicu, đenerali srpski slavni, od Fatime Muhić, što je bezimena rođena u noći i ubijena u noći, 12 na 13. jul. Od bebe Fatime ste oslobodili Srebrenicu, sve sa vojskom, tenkovima, topovima, pješadijom, ni ime joj niste dočekali, prije no što ste je ubili!

Pa se beba Fatima, tek 2012. u sanduku nakon idnetifikacije vratila na vječni počinak podno neba potočarskog. To je vaše "oslobođenje".

Oslobodili ste Srebrenicu od svog srama i sramote dok ste ponosno marširali među ljudima gladnim. Oslobodili ste svoj džep preko džepa Ratka Mladića koji čokoladom vabilicom u smrt šalje svijet i cvijet srebrenički.

Oslobodili ste ovaj naš život od Nine Ćatića, moguće najboljeg novinara kojeg je moja zemlja imala. I od njega ste oslobodili Srebrenicu. Samo se Nino nije dao, pa je u nestalima iznad smrti i svih nas, sa vašim zalima uzletio. Mrtav, a nestao. To vas buni...

Oslobodili ste kamenolom najveći evropski, kamena bijelog pun samo nišane da proizvodi, da se bjelasaju onakraja Potočara, da svijet žežu kao novo ostrvo dana pređašnjeg.

Oslobodili ste svoje potomstvo ponosa, ljudskosti i uspravnog hoda. Potomstvo koje će se stidjeti vaših zala. Dok je vas-takav je zakon zemaljaski i nebeski. Oslobodili ste stigmu koja kulja po tom vašem potomstvu i po čitavom jednom narodu-jer ste bili i ostali kukavice. Jer ste umjesto čovjekoljublja izabrali genocid. Jer ste umjesto priznanja krivice, izabrali skrivanje i kukavičko bježanje. Jer ste umjesto dostojanstva izabrali poricanje što vam u staračke pelene silazi.

Oslobodili ste sliku svijeta o vama kao najvećim monstrumima nakon Drugog svjetskog rata. Oslobodili ste mržnju svijeta prema Bearama, Krstićima, Lukićima, Stanišićima, Erdemovićima...

Eto to ste vi, generali vajni srpski, kapetani i majori "oslobodili" u Srebenici sa svojim psima rata, koji su radili, doslovno radili prekovremeno noćima i danima ne bi li uništilii sjeme i pleme jednog cijelog jednog naroda u Srebrenici.

Ali da vam ne pričam ja kako ste od života, dobrote i ljepote "oslobađali" Srbrenicu, tu je vaš Dražen Erdemović, jedan od egzekutora u srebreničkom genocidu, koji kaže:

“Bio je julski dan u Srebrenici-Ubijali su civile od 10h do 15:30. Umorili se i sjeli u krčmu. Došao drugi odred da nastavi ubijanje. Taj dan je ubijeno hiljadu ljudi.”

To je bio, dakle, sistem za ubijanje ljudi. Ili kako kažete-za "oslobađanje". To je bila mašinerija zla. To nije bio nikakav “veliki zločin”, to je plansko, sistematsko zatiranje ljudske vrste. To je GENOCID! Ubijanje ljudi je bilo radno mjesto, poziv i obaveza. Ubijeni ljudi su bili roba, paketi, brojevi, teškoća sa kojom se nose premorene ubice.

To je bilo vaše jedino oslobađanje!

Ono što danas vidimo u Srebernici, što vidimo u Bratnucu, što vidimo uz i niz Drinu, a najviše ono što ne vidimo, a to su živi judi, e to je vaše oslobođenje!

Vaša dika i ponos u zlu.

Što ste "oslobađali", "oslobađali” ste. Ostaje na dragom Bogu da vas isporuči svom antipodu, pa nek vas on oslobodi Božje, ljudske, sudske, političke i policijske zaštite.

Bez navodnika.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.