Dragan Bursać | Nikšiću, a da odmah proglasiš Herceg-Bosnu?

"Nermine, ako već igraš po Čovićevim notama — nemoj više pjevušiti himnu, pusti Thompsona. Samo proglasi Herceg-Bosnu 2.0, čestitaj Čoviću, pošalji zahvalnicu Kazazu i iznajmi državu. Nije to više ni sramota, to je otvorena izdaja države!”

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Dobro, Nermine, ako je već došlo do toga da se sve bitno rješavalo u američkoj ambasadi, a sve formalno u fotelji Dragana Čovića — pa hajde da skinemo rukavice, obučemo maskirne uniforme Herceg-Bosne i završimo to jednom za svagda. Pošteno. Bez farse. Bez predstave za budale i ublehaše.

Jer šta je ovo bilo, ako ne zakulisna operacija anestezije države pred eutanaziju? Šta je "dogovor" Nikšić–Čović o Južnoj interkonekciji, ako nije hladna prodaja preostalog suvereniteta za šaku euroatlantske milostinje i naklonosti HDZ-a? I, da bude tragičnije, sve to uz onu srdačnu, kolonijalnu crtu koja se vratila odlaskom gospodina ambasador Michael Murphy — kao da smo iole drugačiji od Portorika ili Guama, samo s lošijim internetom i više zastava.

Nermin Nikšić, navidni čovjek iz naroda, čovjek koji zna kako narod diše — sačekao je da gospodin Murphy napusti BiH, pa da se uđe u salu i otvori tapiju Bosne i Hercegovine na prodaju.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ostatak se zna: Dragan Čović je sve već potpisao u mislima, samo što nije uzeo veliki marker i povukao nove entitetske granice po sred Sarajevskog kantona. A Nikšić? On je preglasavao HDZ. Ali ne da bi HDZ bio poražen, ne — nego da bi Čović izašao kao žrtva procesa koji je sam skrojio. Šah-mat u tri poteza.

Naravno, za sve to postoji narativ. Mora postojati. Ne možeš prodati državu bez deklaracije o porijeklu. Zato tu ulijeće Enver Kazaz, čovjek koji se od nekadašnjeg profesora književnosti transformisao u pečat ideološke legitimacije svakog novodržavnog eksperimenta.

Njegova nova filozofija glasi: bolje da Trojka nestane nego da ne udovolji Čoviću. Pa to i Čović misli, samo ne zna tako lijepo da sroči.

Čović, dakako, zadovoljan. Kaže: "Razgovarao sam s profesorom Kazazom. Njegovi stavovi su mi prihvatljivi." I naravno da su mu prihvatljivi. Kad ti neko donese istorijsko opravdanje za političku krađu i izjeda je države, to je kao da ti kasirka na kasi kaže: "Ne morate platiti, vi ste redovan kupac."

Pa se ti zapitaj, građanine BiH, glasaču, porezni obvezniče, patrioto na minimalcu — za koga ti glasaš, šta ti braniš, i od koga? I ako su tvoji predstavnici spremni da za šaku aplauza i nekoliko rečenica saopštenja prodaju svaki kamen u temeljima ove zemlje, onda je možda i vrijeme da se Trojka vrati na nivo zavičajnih udruženja. Ne treba im više država. Ne trebaju joj ni izbori. Samo pečat, tabla i Čović kao doživotni predsjednik Herceg-Bosne 2.0.

Jer ako već Trojka ide linijom manjeg otpora, ako im je važnije da se svidi HDZ-u nego da sačuvaju Bosnu i Hercegovinu — onda neka to jasno kažu. Nemojte nas više lagati. Nemojte nas ubjeđivati da su porazi pobjede, da su izdaje kompromisi, da su ucjene pregovori, a da je država – samo tehnički problem.

Nermine, ako već igraš po Čovićevim notama — nemoj više pjevušiti himnu, pusti Thompsona. Samo proglasi Herceg-Bosnu, čestitaj Čoviću, pošalji zahvalnicu Kazazu i iznajmi državu. Nije to više ni sramota, to je labuđi pijev Trojke.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.