Dragan Bursać: Izljev Kusturice u mozak!

“Još ne sviće rujna zora“ je himna Crne Gore taman koliko je i Marko Kovačević antifašista ili Emir-Nemanja Kusturica umjetnik. Dakle nula, ništa, zero…Što ne sprječava Kustu da lupeta kao pijani teoretičar zavjere na zadružnoj gajbi piva.“

“Pošto Bog ima pametnija posla, a Dukljani u njega i ne vjeruju, ne preostaje im ništa drugo nego da usvoje zakon po kome prikriveni i nevidljivi ljudski organi moraju da budu u položaju mirno dok se intonira crnogorska himna. Možda je ipak najbolje da instaliraju fudbalski WAR ili atletski foto finiš, pa da budući sudski procesi dobiju pravu provjeru kako ko i šta stoji dok se ori kapitalno delo Sekule Drljevića… Još ne sviće rujna zora.“

Piše: Dragan Bursać, za portal CdM

Kusta Nekadašnji

Ovako govori nekadašnji reditelj, a sada pogubljeni putinofil i zadružni teoretičar zavjere i mislilac opšte prakse Emir Kusturica. Kako kaže narod, nema veće budale od učene budale, ali Kusta još jednom demonstrira da za njega ne važi ova umstvenost plebsa, jer da je nešto učen i nije.

Jer, prvo ne zna ili neće da zna kako himna Crne Gore nije Još ne sviće rujna zora, nego Oj svijetla majska zoro! a dobro, pomiješa se to, zora tamo, zora ovamo, valja raditi monolog-podkaste o štetnosti 5G mreže i još k tome čivijati o novom svjetskom poretku, sve sa zlim preumljavanjem Zapada i ljepotama, nepreglednih pravoslavnih duhovno-geoloških tundri i tajgi Rusije i dominiona…hoće to, popije geopolitika i ono malo pameti, pa se od tvorca Oca na službenom putu napravi univerzalna hobi-neznalica, koja nema pojma koja je himna zemlje Crne Gore, zemlje za koju nekad i sam kaže da je njegova.

‘Ajde dobro to i nekako, hoće neurotičan mozak da preskoči, ali šta je s pukim faktom da je autor Rujne zore, Mirislav (Mirosalv) Zanović koji je napisao pjesmu kad Sekula Drljević nije bio ni u planu da dođe na ovaj svijet? Šta ima veze, neka je široko..pa makar i laganje.

Što bi se reklo, duplo golo, ili u Kustinom slučaju, još jedna laž gore-dole, koga boli briga, sve dok je slika s glavom u novinama.

I ovo su fakti.

Bilo bi čudo da je Kusta podržao normalne ljude Crne Gore

A to što je nekadašnji sarajevski reditelj, a sad velikosrpski teoretičar zavjere na baterije podržao predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića povodom njegovog pokazivanja srednjeg prsta tokom intoniranja himne Crne Gore, pa to je najnormalnija stvar. Nakaradna ali očekivana.

Zamislite da je podržao Bobana Batrićevića ili Jova i Andreja Nikolaidisa ili Vladu Vojnovića ili Danicu Nikolić ili sve časne ljude Crne Gore, pa ja bih se zabrinuo ali istinski.

Ovako su stvari u normali. Nakaradnoj kažem, ali ipak u normali. Emir-Nemanja ili kako se već zove, stoji uz četnika hobistu Marka Kovačevića, naslonjen na njegov srednji prst, pa ga mislima svojim lubricira u nadi da će se i konačno Crna Gora preobratiti u rusko-srpsku guberniju, pa da se krene u obračun sa Dukljanima.

Nagledala se Duklja takvih kao Kusta

A kad smo kod Dukljana, niti Kusturica razumije snagu i važnost Dukljanske države, niti razumije njenu bitnost za Crnu Goru. Ili će biti da to baš razumije i predobro, pa nastoji minirati jezgro državnosti današnje, makar na papiru, građanske države.

Moj Emire-Nemanja, kako li se već zoveš, Duklja i Dukljani su imali kulturu, civilizaciju, zakone, regule, vjeru, pisce, povelje i čitav jedan kosmos, jedno sazviježđe ljepote davno, baš davno prije tvojih svetosavskih vikend-heroja. I naravski da to znaš, jer da ne znaš ne bi uzvišenost pokušao pretvoriti u logoreičnu PINK porugu. Ali hajde de, svakom svoje, pa i Kusti ispredzadružna tlapnja na gajbi piva.

A za vjeru i nevjeru Dukljana, kako da ti kažem, ima ih vjernika, većih no što ti u teoriji pojmiti možeš i u praksi primijeniti, a ima i ateista, kakav si nekad i sam bio dok si filmove znao raditi. I sve to i jeste svijet Duklje, inkorporiran u nešto što je opet kažem, makar na papiru, građanska Crna Gora, koju ti ne možeš očima vidjeti bez velikosrpske političke i duhovne vlastele njoj na vratu.

Ali treba to gledati sa praktične strane, jer je Kusta oduvijek bio praktičar: sad se može očekivati da postane za početak počasni građanin Nikšića, a poslije Bože zdravlja, možda i uleti kakva država nagrada i pozicija.

Pa će u tako pervertiranom svijetu Emir-Nemanja-Kako li se zove-Kusturica postati počasni građanin zemlje koju on vidi kao teritoriju bez državnosti u srpskom svetu.

A to već nije do nekadašnjeg Sarajlije i nekadašnjeg umjetnika Kuste, to je do onih koji vode današnju Crnu Goru, od lokala i Marka Šubara Kovačevića, do Dritana Tehničkog i dvojca Milatović-Spajić koji ne zna da li je pošao ili došao.

I do naroda ponajviše, koji se češe, pa se i on pita-a koja li nam je himna Bože dragi?

Samo da ne bude Bože pravde!