Dragan Bursać: Hrvatska reprezentacija, ustaške pjesme i veličanje UZP-a, ništa novo

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Dok gledam kako hrvatski reprezentativci slave uz Thompsona i ustaške pozdrave, pada mi na pamet samo jedna misao koja se pripisuje Krleži, a ona glasi: "Srbi i Hrvati su jedan te isti komad kravlje balege koju je kotač zaprežnih kola povijesti slučajno prerezao na pola."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Hrvatska nogometna reprezentacija je treća na svijetu. Bravo! Dalićevi momci su osvjetlali obraz Hrvatske i ovog dijela svijeta i sjajnim partijama pokazali (još) jednom da su klasa za sebe. Ko je imao oči, mogao je vidjeti to.

Najmanje 10 miliona lokalnih ljudi uz Vatrene

A takvih je bilo mnogo, od Hrvatske preko Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Slovenije, Crne Gore... navijalo se za "vatrene" iz svih grla. Da, bilo je nacionalističkih izuzetaka, da, bilo je kojekakvih smutljivaca, da, bilo je onih koji su od ljubomore i vlastite nemoći poprijeko gledali 'kockaste', ali, kažem, ogromna većina zapadnog Balkana (to se sad tako kaže), grizla je nokte i navijala za Modrića i Hrvatsku. Od penala s Japanom u nokaut fazi, do zadnjeg zvižduka sudije na utakmici za treće mjesto protiv sjajnog Maroka, znalo se - Naprijed Hrvatska! I u Banjaluci, i u Podgorici, i u Beogradu, i u Sarajevu koje je vatrometom slavilo pobjede, i u Skopju, Ljubljani…

E baš zato, baš zbog svega nevedenog, baš zbog najmanje 10 milona duša i srca, reprezentativci Hrvatske nikako ne treba da rade ono što rade, ali, ruku na srce, očekivano i žalosno je bilo u isto vrijeme mnogo toga što se ne tiče fudbalskog terena.

Lovren šou ili kako pljunuti na lijepe stvari

Znate to, pročitali ste, čuli vidjeli... Pjevao se Thompson, čulo se još nakon četvrtfinala sa Brazilom, "Herceg - Bosno, srce ponosno"... pa opet i opet. I onda na samom dočeku u Zagrebu gdje je pred, kako kažu 80 hiljada navijača ponovno isplivao nepatvoreni ustašluk pojedinaca iz reprezentacije:

"Dobra večer Hrvatska. Ponavljam Brozovićeve riječi, koliko nas ima. Molio bih vas onu pjesmu koju smo otpjevali prije četiri i po godine, mislim da ćete se sjećati - rekao je rođeni Zeničanin Dejan Lovren i poveo Thompsonovu pjesmu Lijepa li si", što je publika na prepunom Jelačićevom trgu odmah prihvatila.

I nije samo do nogometaša, da se razumijemo.

Jer su se i članovi klape Hrvatske ratne mornarice "Sveti Juraj" pridružili nogometašima i otpjevali pjesmu u kojoj se spominje čedo UZP-a "Herceg-Bosna".

I koliko god da su se organizatori trudili da ispeglaju ovu mukicu i sramotu nacionalističku, nisu uspjeli, jer, jebi ga, narod. Narod je bio taj koji je prihvatio Lovrenov nacionalistički zanos i zapjevao Thompsona u glas.

A, Dejan Lovren sa pobrinuo za skandale i nakon svečanog dočeka na Trgu u Zagrebu. U lokalnom kafiću u Velikoj Gorici s kolegom Marcelom Brozovićem, pjevao je dabome, opet Thompsona, pjevao je Kninsku kraljicu i pjevao je bojnu Čavoglave.  Naravno ustaški pozdrav "Za dom spremni", nije izostao. Zar se neko i nadao da će biti drugačije?!

Pa je tako legendarna hrvatska bacačica kladiva Ivana Brkljačić odlično primijetila da je Dejan Lovren zapravo zabio autogol i sebi i organizatorima dočeka i hrvatskoj reprezentaciji ovakvim ponašanjem:

"To Lovren! Jesi im ga zabio! Očajni voditelji revali i sve pokušali ne bi li se zaorila pjesma od Thompsona. Strava od organizacije, sinopsisa i režije. Jadni smrznuti ljudi i nogometaši koji moraju sudjelovati u ovome. Ovo je njihov događaj i trebali su ga organizirati pod svojim uvjetima.

EDIT:
I dajte molim vas izvođači koji su trebali dići atmosferu izvučeni iz naftalina, od kostobolje se ne mogu ni pomaknuti!"

Ne ulazeći u izbor izvođača na dočeku, ne mogu da se ne složim sa Ivanom, koja je uprla prst u problem i kazala da su reprezentativci Hrvatske pravi taoci ovakvog seljakluka, koji vlada na balkanskoj sportskoj i ne samo sportskoj sceni, jer nemojte zaboraviti da se tamo na istoku, s druge strane u Srbiji veseli uz Baju Malog Knindžu i četničke koračnice.

Da, navodna je krležijanska istina velika o srpskom i hrvatskom nacionalizmu, kao zajedničkoj balegi, koju je pregazio i podijelio točak povijesti.

Reprezentacija koja odavno ne interesuje najpametnije Hrvate 

Ali, na kocu, najžalosnije je to što je ustašizacija bila očekivana, predvidljiva i čak i mjerena i što se više niko niti ne čudi. Pa se tako istaknuti hrvatski intelektualci povlače u svoje oaze šutnje, odmahujući rukom na UZP ustašizaciju, kao kada se doktor nadvije nad neizlječivog pacijenta, koji sam sebi nemarom u usta skače.

Pa se nemojte čuditi što neka od najboljih novinarskih sportskih pera Hrvatske, koja bi mogla napisati sjajne storije i iz Katara, a koje je reprezentacija zaslužila, glasno šute, pokazujući kako ne žele da se kupaju u tom blatu nacionalističkog ološa.

I onda smo npr. umjesto fenomenalnih priča o povratku hrvatske reprezentacije i pobjedi protiv velikog Brazila, dobili šutnju.

A narod, a ustaše, a Thomson, a Herceg-Bosna a relativizatori koji uspjehom nastoje pokriti i prikriti ustašizaciju...? Neka ih sve nosi crni đavo, a svi mi se trebamo javno distancirati upravo od kojekakvog nacionalističkog ološa, e da bi čiste svijesti i savjesti mogli i u budućnosti navijati za Hrvatsku.

Dabome, to prvi treba da urade baš reprezentativci Hrvatske i da kažu dosta je!

I ne, nije ovo "neka pati kome smeta", jer je hrvatska reprezentacija sportski iznad balkanske kaljuže i ona je međunarodni brend. Tako se i treba ponašati!

Pesimista sam, zar to ikog čudi!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba