Dragan Bursać: Bisera u moralnom blatu!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Gdje nam je danas Antifašistički front žena (AFŽ)? 

Na današnji dan u mom i vašem Bosanskom Petrovcu prije tačno 80 godina, formiran Antifašistički front žena (AFŽ).

Tada su žene iz svih krajeva Jugoslavije dobrovoljno napravile prve korake u borbi protiv fašizma, ali su još više udarile temelje ravnopravnosti i emancipaciji žena, kao punopravnih i ravnopravnih članica društva.

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba 

Ovaj događaj je nemjerljivo važan i povijesno i civilizacijski jer su tada naše nene ili prenene, bake ili prabake postale punopravne članice društva i makar zakonski ostale do dan danas jednake sa muškarcima u pravima i obavezama. Znam da će mnogi reći, kako je to samo na papiru, ali i taj papir od prije 80 godina iz malenog krajiškog mjesta, vrjedniji je od hiljada formalnih izjava i digitalnih deklaracija iz današnjih dana koje nikome ništa ne znače i nikoga ne obavezuju.

Nadam se da smo se složili i pojmili značaj AFŽ-a za svaku ženu, ma za svako ljudsko biće na teritoriji bivše zemlje, pa samim tim i Bosne i Hercegovine. Nadam se da je ovo kristalno jasno, jer je bilo jasno i mnogim svjetskim umovima poput Kamija li Sartra, koji su nakon Drugog svjetskog rata pokazali divljenje prema unutrašnjem uređenju zemlje.

Ali nećemo o bivšoj zemlji, hoćemo o sadašnjosti.

Sudbina ili ljudske promisli su htjele da se baš danas, na dan obilježavanja 80 godina od formiranja AFŽ-a, Ministrica BiH Bisera Turković sastane sa Ministrom vanjskih poslova Irana Hosseinom Amirom-Abdollahimom.

Iran, divna zemlja sa strašnom vlašću

A Iran je danas simbol represije nad ženama i simbol unižavanja i ništenja ženskih prava. Iran je zemlja u kojoj se ubijaju žene samo zato što ne žele da pokriju glavu ili zato što hoće bazična ljudska prava, koja zaslužuje svaki pojedinac na planeti. Žene su u Iranu, moramo to znati, baš u današnjem Iranu, zakonski (u najboljem slučaju) na nivou muškog infanta od 5-7 godina, ili na nivou kućnih biljaka.

Najmanje, kažem, najmanje što je Bisera Turković mogla uraditi je da odbije sastanak sa iranskim Ministrom, jer to čini čitav civilizovani svijet. Da, to je onaj svijet kojem BiH navodno teži na svom evroatlantskom putu. A teško se ide evroatlantskim putem, sa ovakvim sastancima i gostima ili sa mučkim šutanjem u UN-u, kad je trebalo osuditi taj isti represivni iranski režim, a diplomatija BiH je imitirajući Vučićevu u sjedenju na dvije stolice šutala kao zalivena. Pa je BiH bila jedina evropska zemlja koja nije potpisala rezoluciju protiv iranskog režima.

I da se razumijemo Iran je divna zemlja sa strašnom vlašću ili preciznije kako moj Petrovčanin, aktivista Adis Nadarević kaže:

“Trebamo biti svjesni da je Iran značajna zemlja, baštinica velikog persijskog naslijeđa, sa fascinantnom kulturom, prebogatom historijom i divnim ljudima koji nas smatraju prijateljima. I to su sve razlozi zašto se sa predstavnicima njihove vlasti u ovom trenutku ne sastaje.“

I baš tako, zbog prošlosti ove sjajne civilizacije, ne smijemo pasti u aporiju i davati dignitet današnjim vlastima, koje su zatrle tu civilizaciju i koje su veliko kraljevstvo survali u prošlost.

I zato je ovaj sastanak Bisere Turković jedna velika sramota. Jadno, bijedno i mizerno ministrice!

Ali kad ste već tu, bilo bi dobro, ministrice,  da upoznate iranskog ministra sa tekovinama AFŽ-a na kojima počiva i naša i sve civilizovane zemlje svijeta, a još više da izrazite solidarnost sa iranskim ženskim pokretima koji vode krvavu borbu za svoja prava.

Ako smijete!

A ne smijete!

Umjesto upoznavanja sa našim tekovinama i temeljima ženskih prava na kojima počiva i BiH, ministrica Bisera Turković, napravila je rijaliti performans na press konferenciji, sprdajući se sa ubijenim ženama Irana. Pazite, Bisera Turković kaže dok demonstrativno stavlja maramu na glavu da svako ima pravo da se oblači kako hoće. A upravo je to svačije pravo da se oblači kako hoće bio osnovni razlog ubistva žena aktivistkinja i njihovih muških saboraca u Iranu.

Ne, u Iranu nema svako pravo da se oblači kako hoće, Bisera! Posebno ne žene, a ti to trebaš pojasniti iranskom ministru, a ne novinarima.

Jer, upravo je to pravo da na slobodu koštalo ljudskih života stotina mladih osoba, a Bisera ovim gestom i gafom pokazuje da joj nije stalo koliko ni crno ispod nokta za ljudska prava. Jer da jeste ne bi nikad uradila ovakvu ludoriju, van svake pameti.

Svodi lli nam se ekonomija na urme i datule?

Novinarka Dženana Alađuz dobro je primijetila kad kaže, da je robna razmjena BiH sa Iranom u prvih deset mjeseci ove godine iznosila:

-          Izvoz 1.845.176 KM 

-          Uvoz 26.052.839 KM

Pa se pita, ako nije ekonomski razlog, koji je drugi razlog što naša ambasadorica i naša država prima iransku delegaciju? Možda da dobije Mapu puta za uvođenje moralne policije?

Ili se sve svodi na uvoz nekakvih datula??

I zato dokle Bisera? U čije ime? Po koju cijenu? Hoće li građani BiH ostati zarobljeni između Rusije i njenog saveznika Irana, čiji dronovi ubijaju civile po Ukrajini? Hoćeš li Bisera ostati Dodikov saveznik, slikajući se sa svjetskim tiranima pod kabanicom diplomatije?

Idi, biće bolje svima nama!

Na koncu, vratiću se na AFŽ.

Neka žena, ljubiteljica SDA me je pitala, sa kojim pravom blatim lik i djelo Bisere Turković i zašto je AFŽ toliko bitan za sve nas? Mislim se u sebi, da nije bilo AFŽ-a ti danas ne bi smjela ili ne bila u stanju u pisanoj formi postaviti ovo pitanje, niti bi Bisera bila tu gdje jeste.

Pa neka se ljuti ko hoće!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba