Đorđe Vujatović: Cijena slobode
Radiosarajevo.ba
Piše: Đorđe Vujatović
Nedavnim hapšenjem kriminalca Đorđa Ždrala, osumnjicenog za ubistvo načelnika Uprave policije Republike Srpske Ljubiše Savića Mauzera, javnost je saznala za do tada nepoznat detalj iz njegove biografije.
Jednog od najokorjelijih kriminalaca, koji je već sa 19 godina počinio ubistvo, pomilovao je 2001. godine tadašnji predsjednik Republike Srpske, Mirko Šarović. I Ždralovog kuma, a sada krvnog neprijatelja, Darka Eleza , pomilovao je Šarovićev nasljednik na mjestu predsjednika, Dragan Čavić.
Saznanja o pomilovanjima osoba koje progoni Interpol uzburkala su javnost i bacila svjetlo na problem korupcije u pravosudnom sistemu.
Istraživanje Mediacentra je pokazalo da zatvorenici u Kazneno- popravnim ustanovama potplaćivanjem dobijaju pomilovanja, uslovne otpuste, slobodne vikende i ostale zatvorske povlastice.
Nekadašnji Visoki predstavnik Pedi Ešdaun ukinuo je 2005. Zakon o pomilovanjima, nazvavši ga velikom pravnom prazninom, a i OEBS je 2007. godine doveo u pitanje korištenje pogodnosti, kao što je odsustvo, osuđenicima za teška krivična djela.
Ipak, ombudsmani za ljudska prava RS i BiH nisu do sada imali zamjerki, ni prijava na rad u KP zavodima, a ni Tužilaštvo RS nije do sada pokretalo ni jednu istragu o navodima korupcije.
Svjedok: Sve ide preko Đukića
U Republici Srpskoj pomilovanja za zatvorenike mogu se dobiti samo potplaćivanjem, tvrdi bivši zatvorenik B.T. iz Banjaluke. On tvrdi da je cijena pomilovanja 12.000 KM za jednu godinu, a da kompletan posao ide preko pomoćnika ministra pravde za izvršenje krivičnih sankcija, Boška Đukića.
B.T. kaže da je korumpiran kompletan zatvorski sistem, od uslovnih otpusta, pa do dobijanja poslova u kazneno- popravnim zavodima, ali da se najveće pare vrte baš oko pomilovanja.
Mnogi kriminalci zahvaljujući pomilovanjima i ostalim povlasticama, sada su na slobodi, tvrdi B.T.
„Zna se ko može dobiti pomilovanja. Onaj ko je spreman platiti određeni iznos“, kaže on.
I Veran Nikodinović, bivši zatvorenik rekao je da se u zatvoru za novac mogu srediti mnoge povlastice.
Visoki predstavnik Pedi Ešdaun ukinuo je 2005. državni Zakon o pomilovanju, koji je nazvao skandaloznim i velikom prazninom u bosanskohercegovačkom pravnom sistemu na temelju kojeg su kriminalci mogli izbjegavati pravdu.
Ešdaun je tada rekao kako je ukinuo imunitet za korumpirane političare, ali su bh. političari, u čemu su bili jedinstveni, putem Zakona o pomilovanju našli način da zaobiđu tu mjeru, pri čemu u Parlamentu BiH protiv zakona nisu bili predstavnici nijedne partije.
Pomilovanja su u RS ponovo vraćena na snagu 2006. godine, nakon što je Narodna skupština usvojila novi Zakon o pomilovanjima.
“Pomilovanje daje predsjednik Republike, ali i za pomilovanje i uslovan otpust ima komisija koja radi pri Ministarstvu pravde. A pomilovanje daje isključivo predsjednik Republike, al’ tu opet imaju ljudi koji predlože ko će dobiti. Od predsjednika Republike dobija se 12 mjeseci. Tih 12 mjeseci zna se, kao neki, recimo cjenovnik nepisani, je 12 hiljada marka, takva je cijena i za uslovne”, kaže B.T.
On dodaje da je poslije mnogih afera, u Ministarstvu pravde osnovana nezavisna komisija koja se više ne sastoji samo od zaposlenika ministarstva, ali, tvrdi B.T., Đukić je glavni u cijeloj priči oko namještanja uslovnih otpusta i pomilovanja.
“Znači, to je čovjek preko koga ide sve. Tako se dolazi i do tog pomilovanja kod predsjednika Republike, isto preko njega, znači sve ide”, kategoričan je B.T.
OHR konrtolisao pomilovanja
Đukić, koji je i predsjednik Komisije za pomilovanje demantuje sve optužbe.
“Postoje uvijek sumnje da ima zloupotreba. Međutim, mi radimo na krajnje transparentan način. Može da se izvrši kompletan uvid u to koje smo mi kriterijume uvažili. Osuđenik samo gleda je li neko dobio pomilovanje. Ne upušta se u suštinu problema i najčešće misli da je to neko platio ili da je korumpiran. Mislim da bi najmanje trebalo tu da bude određenih zloupotreba, korumpiranosti ili nekih drugih špekulacija koje mogu da utiču na to“.
Đukić je rekao da do sada nisu imali nekih primjedbi, jer je čak i OHR kontrolisao ovaj proces. Naveo je da ga raduje kao pomoćnika ministra zaduženog za ovaj resor da funkcioniše ovaj institut. „Bitno je da ne budu prava lica lišenih slobode ugrožena. Da li će neko lice biti pomilovano, to je stvar vrha“, smatra Đukić.
Procedura za traženje pomilovanja počinje tako što osuđeno lice upućuje molbu kabinetu Predsjednika republike, Ministarstvu pravde, ili je dostavi kazneno- popravnoj ustanovi, ako se nalazi na izdržavanju kazne.
Da bi ta molba ušla u proceduru, KP ustanova mora da prikupi sve podatke koji su bitni prilikom odlučivanja o njegovoj molbi i da dostavi izvještaj o njegovom vladanju i ponašanju Komisiji ministarstva pravde. Komisija kompletira tu dokumentaciju, dostavlja je sudu radi pribavljanja njegovog mišljenja, nakon čega donosi odluku i dostavlja prijedlog predsjedniku Republike.
I bivši predsjednik RS, Dragan Čavić, sumnja da nešto ne valja sa procesom pomilovanja.
„Ponekad, kad sam imao vremena prelistavao sam sve predmete, pa sam imao prilike da vidim. Tu se posebno radilo o osobama slabijeg imovinskog stanja. Bilo je uočljivo da mnogi koji su realno zasluživali oba pozitivna mišljenja, u pravilu nisu dobijali oba, nego samo jedno ili nijedno. Tako da sam u određenim slučajevima, kada su takvi ljudi u pitanju, odstupio od pravila“.
Slučaj Čede Vržine
Čavić dodaje da se ne sjeća da je 2005. godine dao pomilovanje Darku Elezu. On navodi da, iako je prijedlog za pomilovanja dolazio od strane komisije, niko nije mogao da utiče na njegove odluke.
Čavić kaže da nije lično poznavao nijedno lice kojem je dao pomilovanje, a demantovao je i priču da je u kumovskim vezama sa jednim od pomilovanih, Nedeljkom Miloševićem.
On je za vrijeme četvorogodišnjeg mandata, pomilovao 220 lica.
Posljednji ukaz o pomilovanju Čavić je potpisao samo 10 dana nakon izbora 2006, kada se već znalo da funkciju treba da preda Milanu Jeliću.
„Dobio sam zahtjev od ministra pravde da se hitno riješi određen broj predmeta. Ja sam odgovorio da ću rješavati samo one predmete koji su u mom mandatu, jer se nagomilao ogroman broj predmeta u ministarstvu. Ne mogu govoriti napamet, ali to je od mene tražilo striktno Ministarstvo pravde“.
Pomilovanje je tada dobio i već spomenuti Milošević i još neka lica za koja su izrazito negativno mišljenje dali i sudovi i Ministarstvo pravde.
Korišćenje pogodnosti u zatvorima
Čavić kaže da mu je među zahtjevima za pomilovanje u oktobru došao i predmet Čede Vržine, bivšeg ministra pravde u Dodikovoj vladi. Vržina je osuđen za zloupotrebu službene dužnosti, a predmet je, prema Čavićevom kazivanju, došao bez mišljenja suda i Ministarstva, tako da on nije htio da potpiše ukaz o pomilovanju.
Ostaje nepoznanica da li je Vržini, koji sada ima funkciju Direktora KPZ Istočno Sarajevo, pomilovanje dao Milan Jelić.
Bivši predsjednik RS Mirko Šarović pomilovao je rekordnih 237 lica za samo dvije godine koliko je obavljao funkciju predsjednika RS. On je za jednu godinu kazne, između ostalih, pomilovao i Đorđa Ždrala.
Bolje stojeći osuđenici i oni koji su spremni da plate, imaju bolji status i u zatvoru. „Osuđenici koji su spremni da plate imaju generalno bolji status i u zatvoru, rekao je i bivši zatvorenik“ G.G.
I B.T. kaže da, između ostalog, imućniji koriste više slobodnih vikenda, naročito u KPZ Banjaluka, ali da nema nekog određeno cjenovnika.
“To je već uhodana šema. Imućniji zatvorenik i “čovjek koji odlučuje”, tamo ne moraju puno direktno pričati, jer to se zna, naročito ako je osoba iz Banjaluke, a leži na Tunjicama. Lako će oni kontaktirati, da li poslije kazne ili u toku tog vikenda kad ga pusti. Ne samo da ima privilegiju vikend, nego ima sve druge privilegije”.
On tvrdi da je zatvor na Tunjicama pravo leglo korupcije i pominje slučaj kada je zatvorenik dao 1.000 KM za bolje radno mjesto i to pred izvjesnim načelnikom Vujasinom.
On spominje i slučaj izvjesnog stražara koji se preziva Mihajlović, koji je bio i disciplinski kažnjavan od strane bivšeg upravnika Davidovića. Zbog ucjena i bahatog ponašanja bio je čak i suspendovan na određeno vrijeme.
“Svaka pobuna, a naročito u KPZ Tunjice, vodi se upravo iz ovih razloga o kojima sad pričamo“, kaže B.T.
U pobuni u KPZ Tunjice koja je organizovana u martu 2008. godine osuđenici su kao razlog naveli mito i korupciju u zatvoru, za šta su kao glavnog krivca optužili Boška Đukića i tražili njegovu smjenu.
Tražili od zatvorenika 1. 500 evra za premještaj
Protesti zatvorenika okončani su poslije višečasovnog razgovora sa ministrom pravde Vlade Srpske Džerardom Selmanom, a sam Đukić kaže da ga zatvorenici optužuju da bi ga diskreditovali, jer je u zatvore u Srpskoj uveo red, čime su neki osuđenici izgubili nezakonske privilegije.
”Zatvorenici su prije nego što sam stupio na dužnost radili šta su htjeli, spavali kući, a vodili se u zatvoru, na rad išli bez nadzora i uživali razne privilegije”, rekao je Đukić.
Nakon ove pobune smijenjen je upravnik zatvora Ljubomir Ljepojević, a novi upravnik Pero Dunjić je u intervjuu Mediacentru rekao da je nezahvalno govoriti o nečemu u čemu nije učestvovao, vjerovatno misleći pri tom na činjenicu da je došao poslije pobune.
Dunjić tvrdi da u ovom vremenu od kako je ja na dužnosti direktora Zavoda radi na tome da se iskorijeni korupcija. On kaže da je trenutno stanje u KPZ Banjaluka na visokom nivou, te da nema sistemske korupcije ni zloupotreba.
Veran Nikodinović, bivši osuđenik, optužio je bivšu upravu zatvora Banjaluka na Tunjicama da su mu za premještaj u drugi zatvor tražili 1.500 evra.
Banjalučanin Nikodinović tvrdi u pismu koje je poslao medijima prošle godine da je zbog lične bezbjednosti 2005. godine tražio da ga iz zatvora na Tunjicama prebace u neki drugi, ali da mu je tadašnja uprava, sa direktorom Stojanom Davidovićem na čelu, za to tražila 1.500 evra.
"Nakon jednog od sukoba sa zatvorenikom Malićem čuvari zatvora su me ispratili do kancelarije tadašnjeg upravnika Stojana Davidovića. U prisustvu upravnika i poznatog banjalučkog biznismena s kojim sam bio u dobrim odnosima, tražili su mi 1.500 evra da me premjeste u zatvor koji poželim", kazao je Nikodinović, dodavši kako je ovakvu "ponudu" uprave odlučno odbio.
Ministar pravde Republike Srpske naglasio je nedavno da još ne može da kaže da nema korupcije u zatvorima RS. Tvrdi ipak, da je ima sve manje, kao i da je sve manje prigovora zatvorenika.
On je najavio da će Ministarstvo pravde i dalje raditi na sprečavanju korupcije da bi se ta pojava u potpunosti iskorijenila.
Sve češći broj bijegova i pobuna u zatvorima ukazuje da je situacija u zatvorskim sistemima teška, a zatvorenici sve češće kontaktiraju sa medijima i to mobilnim telefonima, koje po njihovom svjedočenju, dobijaju baš od stražara i to po cijeni od 100 KM.
Ombudsmani za ljudska prava RS i BiH nisu do sada imali zamjerki, a ni prijava na rad u KPZ Tunjice, a Tužilaštvo RS nije do sada pokretalo nijednu istragu o navodima korupcije.
Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS, koji je po struci pravnik, smatra da Zakon o pomilovanju treba ukinuti.
“Iza ovakvih pomilovanja najčešće se krije korupcija ili se krije pripadnost određenim kriminalnim grupama koje su bliske političkim centrima moći. Političari svakako ne zaboravljaju kriminalce koji su za njih odradili mnoge prljave poslove te zloupotrebljavaju svoja ovlaštenja tako što ih onda pomiluju”.
--
Đorđe Vujatović novinar je web redakcije Radio-televizije Republike Srpske. Tekst je nastao u okviru prvog ciklusa programa 'Istraživačko novinarstvo i izvještavanje o korupciji u javnim institucijama', čiji je organizator sarajevski Mediacentar. Uz pomoć mentora, devet mladih novinara i studenata novinarstva iz Banja Luke, Sarajeva i Mostara od marta do aprila 2009. godine, istraživali su i pisali o plaćanju ispita na fakultetima, lažno registrovanim preduzećima, protraćenim donacijama Evropske komisije, slobodnoj kupovini opijata u apotekama, 'kupovini' pomilovanja u zatvorima, nepotizmu i političkoj podobnosti kao preduslovima za zapošljavanje u javnim institucijama.
Tokom mjeseca avgusta, u suradnji sa Mediacentrom, prenosimo vam njihove tekstove.
radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.