Dino Mustafić: Vrijeme je da siđu sa scene i idu do vraga

Drage moje kolege, danas je, za mene, jedan od najtužnijih dana u povijesti bh. teatra. Razlog za moju tugu je vijest da vas je necivilizirani odnos gradskih i kantonalnih vlasti primorao da, nakon 60 godina uspješnog rada, zatvorite jednu od najjznačajnih pozorišnih institucija u BiH, vaše i naše mostarsko Narodno pozorište.

Kultura i umjetnost koji su angažirani, koji postavljaju važna pitanja, ispituju i odražavaju našu surovu stvarnost nikad nisu bili ljubimci vlasti. Ali ovaj njihov posljednji, brutalni napad, na jednu tako važnu i etabliranu kulturnu instituciju kao što je mostarsko Narodno pozorište je znak i opomena svima nama, svim pozorišnim umjetnicima i djelatnicima i ljubiteljima umjetnosti da ne mogu i ne smiju dalje šutjeti pred činjenicom da pred našim očima, jedan za drugim, nestaju temelji naše duhovnosti i simboli progresivne, humanističke, građanske kulture - naša pozorišta, naše Narodno pozorište Mostar.

Sada, kada je vlast ovim najnovijim potezom jasno pokazala da joj ništa umjetničko, pa ni naši hramovi kulture, nisu sveti, mi moramo povesti borbu i pokazati našoj publici, našim mladim rediteljima, glumcima i piscima da nećemo “šaptom pasti”, da nećemo dozvoliti da ova korumpirana i neodgovorna vlast potpuno uguši, otupi i neutrališe bunt i odgovornost koju umjetnik ima u društvu.

Ova sramna epizoda nije završni čin, a kamoli epilog, rata koji sadašnje vlasti vode protiv umjetnosti i umjetnika. Ovaj besramni potez mostarskih vlasti je tek jedna loše režirana scena u kojoj negativci koji trenutno odlučuju o našim životima, nadama i stremljenjima iz nekog samo njima poznatog razloga vjeruju da su apsolutno nedodirljivi, a ne shvataju i ne slute da će već u sljedećem činu biti sklonjeni sa svojih pijedestala, da će pasti u historijski bezdan i, ako bude sreće, u potpuni zaborav.

Ja vas, kao umjetnik i građanin ove zemlje, pozivam da se sada udružimo, da se solidarišemo, da zbijemo svoje redove i zajedno ispišemo epilog koji naša zemlja i naša kultura zaslužuju. Epilog u čijoj završnoj sceni na pozorišnim daskama neće biti mjesta za one koji preziru kulturu i umjetnost. Epilog u kome svjetla pozornice neće obasjati primitivne politikante i ohole birokrate koji vladaju ministarskim kabinetima i našim sudbinama.