'Da je Marija Šerifović Mario, mediji se ne bi uznemirili'

Piše: Vedrana Rudan, rudan.info

Cura je lezbejka i to nikad nije skrivala. I još nešto nikad nije činila, pričala o svom privatnom životu. Medijima koji danas žive isključivo od teme ko koga kr**e njen je stav bio nepodnošljiv. Srećom, ovih dana je otkriveno kako Marija “ljubi” gospođu iz srpskog visokog društva, udatu, majku…

Zatresla se cijela Srbija. Nema osobe, osim Marije i one druge gospođe, koja nije imala šta da kaže na tu temu.

Da je kojom nesrećom NATO opet napao Srbiju ili da su se Tuđman i Milošević istovremeno podigli iz groba i zapjevali usred Beograda “Hej, Sloveni” mediji bi se manje uznemirili. A zašto su se mediji uznemirili? Ja ću vam reći. Zato jer je Marija žena. Da je Marija Mario, da je Marija oženjeni pevač pe*er niko je ne bi ništa pitao. NIKO. Niiiiiikooooooooo.

Zato jer se na ovim našim prostorima javne osobe pe*ere ostavljaju na miru osim ako oni od svog pe***uka sami ne odluče da naprave biznis.

A đe su mi dokazi? Ispričat ću vam priču iz mladosti. Bilo je to sedamdeset i prve, druge ili treće, nisam sasvim sigurna. On je imao koncert na terasi hotela Marina u Mošćeničkoj Dragi. Naravno da sam sedjela u prvom redu i jedva čekala pauzu da ga zaskočim, da mu, ako bude ikako moguće, uvalim svoj mladi jezik u usta, da mu uručim posebno za tu priliku u Trstu kupljene svilene gaćice. Koštale su, preračunato, osamdeset eura. Nije me bilo briga. Samo jednom u životu te može, ako budeš imala sreće, po**bati najveći mužjak na jugoslovenskim prostorima.

Prije pauze sakrila sam se iza zavjese koja je dijelila pozornicu od bekstejdža. U vrtu smo iza zavjese bili samo ja i moj prijatelj. Danas umirovljeni profesor nije sakrivao da je pe*er iako se za Jugoslaviju baš ne bi moglo reći da je bila pede*frendli. Nisam ga pitala šta tamo radi. Ja sam čekala Njega.

I On je došao. Visok, vitak, blještavi zubi. Žao mi je što već tada nisam bila djevica. Poželela sam ga zbog toga zamolim za oproštenje prije nego sa njega skinem sako, pantalone, gaće, prije nego ga progutam. Kad on se uputio prema mom prijatelju s kojim sam išla u osmogodišnju školu. Šta se dešava? A ja? A jaaaa? Zagrlio ga je i uvalio mu svoj jezik u usta. Činilo mi se da će jedan drugoga proždrati, ali nisu. Da jesu on danas ne bi bio još uvijek jedan od najvećih pevača i je*ača na našim prostorima. Kad kažem je*ača mislim na je*ača žena, naravno. Gospodin je oženjen, isto tako naravno. I ima djecu.

U moje vrijeme, bilo je to pre četrdesetak godina, svi smo, osim nekih glava ludih, u Jugoslaviji znali da je Pjevač pe*er. Nikome to posebno nije smetalo. Voljeli smo i još uvijek volimo njegov glas. Koga je gospodin je*ao nije nas bilo briga. Bilo je to vreme mraka, mraka koji je jednako pokrivao i “normalne” i “perverzne”. Danas živimo u vrijeme svetla. Sve se mora otkriti, sve se mora znati. Ako mediji dnevno ne isporuče bar nekoliko vrućih vijesti o tome ko koga je*e na šou-sceni, za onu političku su manje zainteresirani jer bi mogli ostati bez posla a možda i bez glave, ništa nisu učinili. Pa ipak, eto, gospodina puštaju na miru.

Danas je on, o tempora, o mores, JE*AČ nad je*ačima. Djevojke i djevojčice na njega bacaju gaćice i grudnjake dok on pjeva pjesme moje mladosti. Nema tog reportera ni informera ko bi mu se usudio prići i pitati ga, kako usklađuje to što ste i pe*er i muž i otac? Muškarce se na ovim prostorima ne razapinje na krst bez obzira koga je*ali, krst je rezerviran samo za žene.

“Novinari”, a da, malo za promjenu, ostavite Mariju na miru? Sačekajte junaka moje priče iza stejdža, stalno održava koncerte, pa ga priupitajte kome iz svoga benda ovih dana uvaljuje jezik u gladna usta.