Amra Krzić: Konačno su studenti digli glas

Piše: Amra Krzić

Vjerujem da nije kasno, s obzirom da se ova tema ne bi trebala gurnuti pod tepih kao mnoge druge. Drago mi je što su studenti, i ne samo studenti,konačno digli glas, a ne spuštene glave s pokojim komentarom popratili događaj.

Kao neko ko na papiru i u praksi stoji iza zanimanja neimenovane knjižničarke koja je uz neimenovanog bolničara divljačkim ponašanjem izazvala incident u prostorijama Filozofskog fakulteta, dana 19. 4. 2012. godine, ne mogu a ne dati skroman doprinos ovoj raspravi.

Samo dan ranije završen je 8. ICSL na kome su se između ostalog i problematizirala pitanja ljudskih prava, prava manjina u okviru prakse. Vođena time, a ujedno i reakcijama i pokušajima pranja Zavoda za transfuziologiju zapitala sam se.

Statistika? Ali kako?

Koliko se institucije vode statistikama, odnosno manipuliraju istima u cilju sprovođenja određenih politika. U ovom slučaju riječ je o formularu koji je odobren od strane Zavoda za transfuzijsku medicinu FBiH u kome stoji da, „Osobe koje ne trebaju davati krv“ između ostalih „osobe koje imaju povremene ili stalne seksualne kontakte sa homoseksualcima“.

Na web stranici Zavoda pod rubrikom „Pitanja i odgovori“ stoji:

Ko može darivati krv?
Krv mogu darivati sve osobe dobrog opšteg zdravstvenog stanja starosne dobi od 18 do 65 godina.
Tjelesne težine min. 55 kg.
Hemoglobin 135 g/L (muškarci), 125 g/L (žene).
Puls 50-100 otkucaja u minuti.
Krvni pritisak: sistolični 90-180 mm Hg, dijastolični 50-110 mm Hg.
Muškarci mogu darivati krv svaka 3. mjesca tj 4. puta godišnje.
Žene mogu darivati krv svaka 4.mjeseca tj. 3. puta godišnje.

U formularu u odjeljku „Osobe koje ne trebaju darovati krv“ navedeno je:
Osobe koje redovno ili povremeno konzumiraju drogu
Osobe koje se bave prostitucijom
Osobe koje imaju povremene ili stalne seksualne kontakte sa homoseksualcima
Osobe koje često mijenjaju seksualne partnere bez zaštite
Osobe koje su HIV pozitivne ili su imale seksualni odnos sa HIV pozitivnom osobom

Testira li neko darovanu krv?

Tu se pitam što to znači korištenje droga? Nikotin? Kofein? THC? Heroin? LSD? Da li su tu „problematični“ intravenozni konzumenti narkotika ili je ipak riječ o više narkotika pod istim krovom?

Što se prostitucije tiče, u nekim zapadnim zemljama, dosta uređenijim od čemerne Bosne i Hercegovine prostitucija je legalno zanimanje, te su osobe koje se bave istim zaštićene što se ne može reći za mnoge koji su na tržištu rada u BiH. Navode iz Zavoda za transfuzijsku medicinu, „S ponosom možemo konstatovati da je Zavod za transfuzijsku medicinu  Federacije BiH uveo najsavremenije metode za ovu detekcije i dostigao evropski nivo u ovoj oblasti“, pa se pitam koji je to nivo. Nivo gdje su neki bolji od drugih, što dovodi do pitanja da li Zavod uopće testira darovanu krv? Poznato je da je mnoštvo građana (po mojim informacijama, Sarajeva) tokom prethodnog rata zaraženo (hepatitisom) darovanom krvlju. Razumijem da tada nisu postojali uvjeti u kojima bi se moglo izvršiti kvalitetno ili ikakvo testiranje krvi, ali ne mogu se a ne zapitati što nam naši dragi medicinari još prešućuju, osim što su zataškavali pojavu MRSA-e, kao i neetičan rad liječnika i drugog medicinskog osoblja.

Vezano za osobe koje imaju povremene ili stalne seksualne kontakte sa homoseksualcima, pitam se šta je sa onima koji eto, primjera radi, spadaju u LGBTTIQ populaciju ali sticajem okolnosti seksualno neaktivni u peridu dužem od šest mjeseci, a ujedno se redovno testiraju na HIV i druge spolno prenosive bolesti i imaju čiste nalaze? Što to znači povremeno? Da li će neko, a neko hoće zagrljaj ili poljubac protumačiti seksualnim kontaktom, jer pobogu mi živimo u puritanskoj Bosni i Hercegovini. Al eto da i ne apstiniraju od seksa, ako sebe vide u prethodno navedenoj kategoriji „Ko može darivati krv?“ ne vidim razuman razlog zbog čega postavljati ograničenja koja krše ljudska prava, a utemeljana su na upitnim statistikama a statistike su alat manipulacije.

Čisto da ne prođe nespomenut vrli članak Dnevnog Avaza i kvazi novinara/ke koji/a se krije iza „A. Nuhanović“ koji je nakon hušhačkih članaka i propagande 2008. godine, prikrivenog pozivanja na pokolj svih onih koji su se usudili doći i podržati prvi Sarajevo Queer Festival uz svekoliki blagoslov vjerskih institucija naredni akt diskriminatorskog, huškačkog govora, govora mržnje i širenja propagande. Kao što Šejla Šehbabović u komentaru na članak kaže: „... Možda nama nije jasno, ali je Avazovom čitateljstvu kristalno jasno – 'to' čemu su djeca sklona je homoseksualizam, te, iako seksualna orijentacija nema nikakve veze sa prostitucijom, pedofolijom, HIV-om i slično – pogledajte komentare na članak A. Nuhanovića – njegovi štioci perfektno znaju zašto je sve ovo napisano: iz prve su opalili da satru i pobiju homoseksualnu pošast.“

Jadna mi majka, biće da pederi, lezbe, bipsići i Drugi ugrožavaju i neki od vitalnih nacionalnih interesa.

Homofobija u institucijama

Ja se pitam da li i pri ispunjavanju donorskih kartica eliminiraju "osobe koje imaju povremene ili stalne seksualne kontakte sa homoseksualcima“?

Pitam se ovako sjedeći iza monitora u svojoj sobi, da li mi Bosanci i Hercegovci sebe vidimo kao građane drugog, trećeg ili kojeg već reda pa ne smijemo propitivati slovo propisa, jer eto tako to rade i neke europske države (a mi smo na prostorima Atlantide)? Jednako kao što  gradska uprava i gradonačelnik Sarajeva neće ni u kom slučaju podleći pritiscima institucija i pojedinaca koji traže uklanjanje bilborda, pa će oni tako ostati tamo gdje jesu po svaku cijenu – možda dok na nekom od njih ne osvane prodaja legalno kupljenog stana od stotinjak kvadrata na Ciglanama za devetstotinjak konvertabilnih markica, onako sve po zakonu. Mi kao živimo u demokratskoj državi koja služi svojim građanima, ili ne.. bajke su na gornjoj polici. Što dovodi do pitanja, da li se mi možemo išta pitati? Da li kao građani ove države, kao razumna bića trebamo uopće išta propitivati?

Sramotno je i ponižavajuće da neko ko radi u javnim službama sebi daje za pravo da verbalno napada, fizički obračunava sa pojedincima s kojima ne dijeli mišljenje, ideologiju, tor... pogotovo kada je to neko ko djeluje na poziciji knjižničarke, koja bi kako današnji okvir tog zanimanja nalaže trebala biti informirana, obrazavana bar u tolikoj mjeri  da zna gdje su granice profesionalnog ponašanja i osobnog mišljenja. Sramotno je što se Fakultet nije oglasio o ovom problemu, izuzev pojedinih profesora.

Svaki odgovoran pojedinac/ka redovno će se testirati na HIV i druge spolno prenosive bolesti što radi sebe, što radi drugih ljudi. Neandertalac će reagirati kako su reagirali bolničar i knjižničarka, kao i drugi kakvih je primjera u skorijoj prošlosti više od nekoliko a i najsvježiji upravopovodom ovog slučaja,  koji neodoljivo podsjeća na pozive na pokolj sudionika prvog Queer Sarajevo Festivala.

Podrška kolegama Amaru, Lamiji i Nedžmini koji nisu oborili nos i podvili rep, koji su digli glas i rekli ono što se treba reći i što nisu dopustili da se i ovo gurne pod prašnjavi tepih.

Na koncu ovo više nije priča o pederluku već o našoj šutnji i trpljenju.

Over and out.