Amir Vuk Zec: Grad i svijest

U Sarajevu su proteklog vikenda održani Dani arhitekture, koji su okupili ugledne arhitekte i stručnjake srodnih područja, kako bi kroz mnoštvo predavanja, panela i izložbi govorili o temi 'Grad(i)svijest'. Ugledni bosanskohercegovački arhitekta je zapisao svoja zapažanja o javnoj svijesti o javnom prostoru 

Piše: Amir Vuk Zec

Grad i svijest. Širok i obuhvatan naslov čije objašnjenje može biti doktorska disertacija. Neiscrpna dva pojma koja su u uzajamnoj vezi, gdje se jedan u drugom čitaju, jedan iz drugog zaključuju i razumiju.

Odabrati ovu temu za Dane arhitekture jasno govori koliko su ove generacije spremne da se vide i osjete sa problemima prezenta – ove skoro neshvatljive sadašnjosti. Ubrzanjem komunikacije mi smo eksponirali realnist u nivo HIPERREALNOSTI. Mi smo prinuđeni da je stvaramo – kako reče Baudrillard, zbog cunamija znakova ovog društva spektakla koji nas svakodnevno zapljuskuje.

Da li se ljudsko gubi? Gdje je duša u ovom virtualnom dobu? A oba pojma – i grad i svijest – isuviše su ljudski.

Gdje se ove dvije etimologije ljube? One su jedna drugoj razumljive u pojmu prema drugom. Taj  pojam DRUGOG od kojeg Žižek gradi svoju filozofiju je determinacija svijesti kao i odnosa u gradu.

Živimo u svijetu izrazite fragmentiranosti, ekstremne individualnosti gdje nas je prosvjetiteljska paradigma napretka dovela.  Danas  najvažnije pitanje jeste pitanje našeg odnosa do DRUGOG, do drugog u sebi, kao i do drugog oko nas.

Ovi lagani gejziri pobune po svijetu na fonu su traženja socijalnog aspekta življenja. Mi u ovom gradu (Sarajevu) imamo memoriju kolektiviteta, kada se o gradu mislilo sa tih pozicija, kada je sve bilo društveno. Iz tog perioda, kada su i odnosi do vlasništva bili drugačiji, naslijedili smo načine upravljanja i planiranja. Danas u rigidnom kapitalnom odnosu u društvu tranzicije – izloženi smo agresivnom individualizmu.

Ovo što arhitektura bilježi (jer, što svjesno a što nesvjesno, arhitektura je mentalni opdraz u prostoru vremena u kojem nastaje) je gubitak odnosa do DRUGOG. To znači da smo gluhi, imuni, ravnodušni, nezainteresovani... prema javnom prostoru.

Javni prostor je prostor koji dijelimo s nekim. Definisan je u svojoj sveprisutnosti – u odnosu na intimni – privatni prostor.